srijeda, 18. rujna 2013.

Predstavljanje knjige: "PAGANIZAM U TEORIJI I PRAKSI"

Green: "Ideš na kavu?"
Iolar: "Ne mogu, tipkam."
I tako mjesecima i mjesecima i mjesecima i mjesecima lovim ja svog supresjedatelja udruge, kumim i molim, živciram se, ali potičem i poštujem, guram i raspravljam, odgovaram na pitanja, uletim sa pokojim savjetom i ludim jer nikako da više odtipka to do kraja...... Čovjek se ozbiljno uhvatio posla i kada mi je donio prvu verziju na čitanje skoro sam dobila upalu mišića noseći je kući jer bilo je tu preko tisuću stranica. Kada sam otvorila prvu verziju teksta ostala sam blago šokirana, ali neopisivo ponosna, pa on je unutra napisao SVE, ali baš sve. Listam i ne vjerujem. Od povijesti paganizma, filozofskih koncepata, poveznica sa religijama, simbola, običaja, blagdana, opisa, savjeta, on je napisao baš sve. Cijela udruga je ponosna, cijela udruga je zadovoljna i sretna. Očekivali smo da će čovjek to odprintati u nekoliko primjeraka i podijeliti nam pa da gledamo to na policama, posuđujemo prijateljima i rodbini, darujemo novim članovima kao literaturu i slično, kad ono još jedno iznenađenje zakucalo na vrata, čovjek je našao i izdavačku kuću koja će mu izdati knjigu pa se nećemo veseliti samo mi nego će bilo koji stanovnik naše zemlje moći knjigu kupiti i pročitati ili je posuditi u knjižnici, e to je sad već izrazito veliki uspjeh.

Nakladnička kuća "Despot Infinitus" uhvatila se hrabro posla i odlučila knjigu izdati u tri dijela od kojih ćete prvi moći kupiti već 30.09.2013. pod naslovom "Doktrina paganizma". Druga knjiga "Magija i Vještičarstvo" izlazi 31. listopada, a treća "Obredi i simboli" 30. studenog. Njihovo predstavljanje možete pročitati na stranicama nakladničke kuće "NOVO: Paganizam u teoriji i praksi" kao i na stranicama Večernjeg lista "Prva studija koja donosi magijske obrede i upute za prakticiranje"

Na Večernjakovoj blogosferi gdje izvršni urednik izdavačke kuće vodi svoj blog možete pročitati intervju sa Iolarom gdje je kroz par pitanja pokušao pojasniti o čemu je knjiga kao i razjasniti neke stvari o paganizmu, samo slijedite link: "Malleus maleficarum", drugi intervju s njim napravila je jedna od starješina udruge na svom blogu, pa preporučam da i tamo pročitate što je Iolar imao za reći: "Vještičji ormar"

Nakon toga jedino što Vam preostaje je čekati 30. ovog mjeseca i odjuriti na kioske po svoj primjerak prve knjige jer tek kad je pročitate shvatit ćete odakle tolika silna radost u nama i toliki ponos na našeg supresjedatelja Paganskog kruga Hrvatske. 

Donosim Vam na kraju i izgled naslovnica knjiga kako bi ih lakše mogli prepoznati pri kupnji:






srijeda, 11. rujna 2013.

Ona koja se ne boji niti jednog čovjeka i niti jednog boga....

Svakoga od nas u životu nešto vuče, nešto čemu se uvijek na kraju vračamo čak i kada odlutamo i nešto što nam je prirodno, urođeno, što smatramo neupitnim i što spremni smo braniti po bilo koju cijenu. Dugo sam odgađala napisati post o Kraljici jer smatrala sam da bih na taj način otkrila sve karte, da bih pokazala slabost na određeni način jer lako je reći što mrziš, teško je priznati što poštuješ, voliš i nosiš u sebi. Sada se nekako osjećam spremnom to učiniti i zahvaljujem dragoj trudnici na inspiraciji jer upravo sa njenim govorom o Hekati i iskrenom objašnjenju veze koju sa Njom ima potaknuta sam otvoriti svoje misli i pojasniti čitateljima, novima i starima odakle mi pravo da se nazivam Vješticom, čiji to nauk slijedim i zašto baš Witan pored svih drugih pravaca. Udobno se smjestite jer vodim Vas u čarobnu priču o prvoj ženi koja se bavila Vještičarstvom, priči o Onoj koja i najvećeg je Oca naučila sve što je znala, o Onoj koja jedina je živjela kada drugi bogovi su umirali (Ynglinga Saga 10). Naputak prije nastavka čitanja, u običnim zagradama su pojašnjenja, a u kosim zagradama su navedeni izvori u kojima možete provjeriti moje tvrdnje i saznati više.


U nordijskom duhovnom putu dvije su glavne skupine bogova, starija Vanir i mlađa Aesir, Freyja je boginja Vanira i oko nje su povjesničari vodili velike bitke miješajući je sa Friggom (Odinova žena) i često je prikazujući kao jednu od Valkyrie-a, Ona nije ni jedno od toga dvoje. Krenimo od Valkyrie...


Valkryie-e su bile one koje "biraju" mrtve na bojištima odnosno odlučuju koji su to ratnici poginuli časno i hrabro, a koji ne, opisuju se kao prekrasne mlade nevine žene sa plavim kosama koje u kočijama dolaze sa neba. Freyju su iz vrlo banalnog razloga miješali sa njima, radi prefiksa VAL koji joj je dodan u nekim tekstovima; Valfalls (Skaldskaparmal) je termin koji u prijevodu znači "ona koja posjeduje mrtve" i Valfreyja (Njal’s Saga) "gospodarica mrtvih". Ratnici poginuli u bitki dijele se između Odina i Freyje i polovica ih odlazi sa Valkyrama u Vallhalu kod Odina, a polovica u Freyjin Sessrumnir koji stoji na sredini  Fólkvangra-ra (Gylfaginning and Skaldskaparmal). Prefiks VAL u doslovnom prijevodu znači "leševi bojišta" i dodaje se ne samo Freyji već i Odinu pa tako postoji jedno od Njegovih imena Valfadir što bi u prijevodu značilo "gospodar mrtvih". Niti Odin niti Freyja nisu Valkyrie-e, već oni koji kojima mrtvi odlaze, kao što napisah već, ili u Vallhalu ili u Sessrumnir gdje ih Freyja i Odin pripremaju za Ragnarok (bitka kraja svijeta). Upravo iz ovog razloga što se Freyja miješala sa Valkyriama se u nekim umjetničkim dijelima prikazuje sa plavom kosom što je u potpunosti pogrešno obzirom da Freya predstava živu vatru, a kosa joj je opisana bojom jagoda, crvenom i dok su Valkyrie bile nevine Freya je bila sve samo ne nevina jer predstavlja moćnu žensku seksualnost i požudu koja je neodoljiva muškarcima. Freya je slobodna i ne boji se nikoga, a njome niti jedan muškarac ne vlada i dok je čitav život najviše voljela muža Od-a, nije se sputavala u odnosima sa drugim muškarcima (u to vrijeme monogamija nije bila raširena niti među ženama, a kamoli među muškarcima, a govori se da je Freya imala onoliko ljubavnika koliko je Odin imao ljubavnica).

Od kao Freyin muž je misterija i kroz drevne tekstove i dalje nije precizno jasno da li je on bio izgubljen na moru i transformiran u čudovište pa kasnije primljen u Vallhalu ili je Od Odin prije Frigge što znači da mu je Freya bila prva žena. Velika je razlika između Freye i Frigge, Freya je slobodna i divlja ratnica, zaštitnica ratnika i ljubavnika, ona sa sobom u isto vrijeme nosi strast i osvetu dok je Frigga mirna i poslušna žena, zaštitnica obitelji, braka i djece, vječno odana svome mužu što Freyja nikada ne može biti. Određeni povjesničari zagovaraju da sa porazom Vanira od Aesira Freyja kao kraljica doživljava poraz od Odina kao kralja i zauvijek biva odbačena kao ona koja mu se odbila pokoriti, no svejedno odlazi u Aesir sa još nekim bogovima i živi tamo u prijateljskim odnosima. Odlaskom ili gubitkom Od-a (ovisno kojoj teoriji ste skloniji vjerovati) Freya određeno vrijeme tuguje, ali i kasnije s vremena na vrijeme gdje svaka njena suza koja pada na zemlju biva pretvorena u zlato i jantar pa legende govore da je čovječanstvo upravo njoj zahvalno za te metale. Bitno je i napomenuti da nije bilo "pravog" poraza Vanira nego da su se nakon dugog perioda ratovanja obje strane odlučile na sklapanje mira.

Uvijek mi je bilo zanimljivo čitati od raznih "sveznalica" nordijske mitologije kako Odin u Vallhali prikuplja najbolje ratnike, također netočna tvrdnja jer Odin sa svim svojim vrlinama i manama uvijek je bio slab na žene, pogotovo na Freyju i uvijek joj prepušta da prva bira svoju polovicu ratnika, a logično je zaključiti da će ona dobiti najbolje od najboljih ako ima pravo prvog odabira. Ovdje je zanimljivo filozofski pogledati odnos Odina i Freyje gdje joj On, Otac Očeva, najmudriji i najhrabriji dozvoljava da bude u prednosti, ne zaboravite da je Odin lukav i da je prednost samo u Njenim očima jer obje skupine ratnika se pripremaju za Ragnarok i obje skupine su odobrene od Valkyria kao skupine onih koji su poginuli časno i hrabro. Gledajući na taj način, Odinu je svejedno koju skupinu će dobiti jer zna da su one jednake pa je Freyjina prednost lažna i može se smatrati Odinovim načinom da joj udovolji.

Nigdje za Freyu nećete pročitati da je Kraljica bogova niti da je glavna boginja nordijske mitologije, umjesto Nje tu je Frigga, mirna i stabilna, vječno odana. Osobno mi je trebalo dugo vrijeme da shvatim Odinov odabir nevinosti i pokornosti koju je pronašao u Friggi kada je mogao odabrati Freyju koja je On u ženskom obliku, jednako divlja i jednako mudra sa druge strane, jednako osvetoljubiva i sa jednakom ljubavlju i poštovanjem prema ratnicima, hrabrosti i časti. Isto tako Odin nikada nije muškarac samo jedne žene i zadovoljio ih je više nego što se moglo zapisati. Jedino objašnjenje koje sam prihvatila je da se suprotnosti privlače, a ono isto uistinu odbija, magneti, naboji, Odin i Freyja, upravo zato jer i On i Ona imaju ega koji ne popuštaju i ne pokoravaju se nikome pa čak ni jedno drugome, oboje su preponosni i preprkosni. Zanimljivo je i to da se Odina uvijek prikazuje kao Onoga koji i nije baš u najboljem doticaju sa svojim emocijama, čak i prema Friggi ne iskazuje dovoljno ljubavi, a kamoli prema Freyji, no njegov sin sa Friggom Thor koji je od majke Frigge ipak naslijedio i njenu krv pa s njome i emocije mnogo je blaži od Odina. Ovdje ću samo napomenuti da je Thor sin Odina i Jorth izvorno koja predstavlja Zemlju no iz nekih meni specifićnih razloga Jorth i Friggu oduvijek sam povezivala u jednu boginju mada to niti u jednoj literaturi nećete vidjeti nego je plod osobnih iskustava i razmišljanja. Jorth se spominje i kao Friggina suparnica, a mojim filozofskim razmišljanjima suparništvo ne može postojati ako ne kreće iz istog izvora na dvije strane. Bez obzira na svoju hrabrost i snagu Thor ipak pokazuje naklonost prema Freyji, mada mu ona nije u nikakvoj krvnoj vezi, smatra je prijateljicom i često se druži s njom, Freyjine dvije sive mačke koje ju uvijek prate su poklon upravo od Thora. Te dvije mačke vuku njenu kočiju u kojoj se Freyja vozi onda kada ne jaše divljeg vepra, te se dvije životinje smatraju Njenima, uz njih životinje koje su povezane sa Freyjom su sokol i konji. Sokol se veže uz nju jer je to jedna od Njenih prvih transformacija koju je savladala, pustila je da joj iz ruku naraste perje, a zatim se u potpunosti transformirala pa posjeduje mogućnost leta iz kojeg gleda na bojišta. Sa konjima je vezana obzirom da je na njima prikazivana kao najhrabrija ratnica kojoj se konji nikada nisu umorili bez obzira koliko brzo bi ih tjerala da trče. Druga veza sa konjima je putovanje drugim svijetovima na njima.

Freyjin najvažniji simbol je Njena ogrlica koju uvijek nosi, ogrlica se naziva brisling, a dobila ju je na poklon od četiri patuljka, mada umjesto riječi poklon oni manje upućeni koristiti će i riječ "plaća" jer dobila ju je nakon što je spavala posebno sa svakim od četiri patuljka. Ovdje također postoje dvije filozofske struje koje to objašnjavaju, jedna od njih ide lakšim putem i objašnjava njen čin kao pokazatelj njenog slobodnog seksualnog ponašanja i ništa drugo dok je drugi stav nešto dublji. Četiri patuljka povezuju se sa četiri strane svijeta i četiri elementa koje je Freyja morala prihvatiti kako bi dobila ono što je u tom trenutku smatrala najvrednijim. Ona je prihvatila svaki aspekt sebe kroz četiri elementa i sve svoje oprečne karakteristike od kojih prvenstveno hrabrost, snagu, osvetu i ratništvo sa jedne strane i ljubav i zaštitu sa druge. Na taj je način spojila u sebi sve dijelove i pomirila muški i ženski polaritet pa se za nju često govori da je žena u tijelu muškarca jer posjeduje kvalitete na kojima bi joj i najhrabriji ratnici zavidjeli no sa druge strane zadržava svoju ženstvenost i ljepotu koju uvijek zna upotrijebiti u svoju korist. U nekim sagama spominje se kako nije bilo boga koji se nije divio njenoj ljepoti, ali nije bilo onog koji nije pokazivao strah pred Njenim gnjevom kada bi ga pokazivala.

Prije najzanimljivijeg dijela, Seidhr-a, donosim Vam neke od korespodencija koje se vežu uz Freyju.
ZAŠTITNICA: pjesništvo, ljubav, ljepota, životinje, seks, vještičarstvo, bogatsvo, trans, mudrost, magija, zaštita, ratništvo, čast, hrabrost, rat, smrt
ŽIVOTINJE: sive mačke, konji, sokol, vepar, zečevi i labudi
BILJKE: jagorčevina, tratinčica, imela, jaglac, jagoda, bazga, stolisnik, divlje cvijeće i biljke
RUNE: Fehu, Kenaz
BOJE: Crvena, zelena, crna i zlatna
KRISTALI: jantar, zlato, malahit, mjesečev kamen, srebro, žad
SIMBOLI: ogrlica, broj 13, siva mačka, vepar, puni mjesec, pentagram
PRINOSI: medovina i medica
MAGIJSKI RADOVI: ljubav, seks, ljepota, hrabrost, divinacija, zaštita žena, zaštita od fizičke boli, obilje, vrtlarstvo, ljutnja, bijes, svi radovi sa precima i mrtvima, blagoslov nakita i amuleta, transformacije

Mnogi (uključujući i moju malenkost) smatraju upravo Freyju prvom Vješticom no jednako kako ju ne smijete miješati sa Valkyrie-ama tako ju ne smijete miješati sa Volvama. Volve su mudre žene, proročice, muškarci sa njihovim sposobnostima nose naziv Thul što znači mudrac. Seidhr je posebna vrsta magije i žene koje ju prakticiraju su Seidkone dok su muškarci Seidhmadhri, prva Seidkona bila je Freyja dok je prvi Seidhmadhri bio Odin. Tradicionalno je termin Volva korišten za one žene koje su prakticirale Seidhr i putovale svijetom poučavajući ga drugim ženama, dok se drugi izraz slabije koristi pa dolazi do miješanja žena koje se bave samo divinacijom (Volve) i onih koji se bave i ostalim tipovima magije (Seidkone). Jedan od prvih rituala kada bi došle u novo mjesto bio je padanje u trans i divinacija (galdir) gdje bi se trans postizao pjesmama i ritmovima gotovo identičnim onima koje nazivamo šamanskima. Žene su na sebi nosile životinjsku kožu, rukavice i u jednoj ruci štap koji je služio kao sredstvo za kanaliziranje energije, a prije rada trebala im se prinijeti žrtva u obliku obroka kojeg je činilo srce neke od životinja koje su živjele u tom kraju (Erik s.). Freya je seidhr donijela u Aesir, a kako Odin također pokazuje tu vrstu magijskog znanja nakon Freyjinog dolaska valjana je pretpostavka da ga je upravo Ona podučila, mada postoji teorija kako Freyja i Odin u isto vrijeme razvijaju svoje znanje i tako predstavljaju prvog muškarca i prvu ženu koji se bave magijom. Obje teorije imaju argumente u svojoj filozofiji jer može se smatrati kako je Freyja iz starijeg klana bogova dolaskom u Aesir sa sobom donijela i određenu količinu znanja dok se isto tako može vjerovati u simultani rast muškog i ženskog prakticiranja magije obzirom da su Freyja i Odin i u brojnim drugim aspektima vrlo slični. Vrste magija koje Seidhr uključuje su divinacija, putovanje duše (astralno putovanje), fizičku transformaciju, liječenje, nekromanciju i uroke.

Seidhir se sastoji od tri bitna dijela: transa, puta i ritma. Kod ulaska u trans koriste se različite metode ovisno o tome koja vam najbolje odgovara, osim pjesme, plesa, ritmičnih pokreta i chantova često se koriste i različite biljke za pomoć. Putovanje je prelazak u druga stanja svijesti gdje se često pojavljuje konj koji se jaše u druge svjetove ili se ide direktno po Yggdrasilu. U fazi putovanja se obavlja onaj dio magije kojeg ste naumili no često se oni koji prakticiraju ovaj oblik susreću sa takozvanom šamanskom bolesti koja je prisutna i u svim drugim kulturama koje prakticiraju sličan oblik rada. Šamanska bolest je dosta opasna pa iz tog razloga mnogi odustaju od ovog oblika rada jer uključuje različite fizičke smetnje koje se javljaju pri prelasku iz jednog stanja u drugo. Tokom puta osim radova osoba se susreće i sa svojom životinjom koju nakon prvog rada može viđati i u fizičkom svijetu kao oblik svoje sjene, ta životinja se naziva i "uhvaćena životinja" jer ju iako ona nama prilazi mi moramo pridobiti i uhvatiti, a nakon toga njezino zdravlje odražava se i na naše i moguće je spajanje nas i nje u jedno biće tokom radova gdje se kasnije može raditi na potpunoj transformaciji koju su Odin i Freya svladali (gavran-Odin, sokol-Freya). Putovanje je također i vrijeme koje se može iskoristiti za kanaliziranje različitih entiteta zbog učenja, devocije, dobivanja poruka i slično. Najvažniji dio seidhira je ritam. Ritam koji se koristi u Seidhiru je Sleipnir (Odinov konj) koji putuje drvetom života po mreži Wyrd i u ovom se obliku prikazuje sa osam, a ne četiri noge. Ovaj ritam je vrlo sličan onome koji dolazi i od šamana južne Amerike jer uključuje čvrsti i kontinuirani ritam koji predstavlja galop konja koji se ubrzava, sve dok traje galop traje i putovanje, a povratak nije brz i nagao nego se galop pri vrhuncu rada kada dosegne pik počne usporavati i postaje sve sporiji dok se osoba ponovno ne vrati u stanje transa iz kojeg se drukčijim metodama mora vratiti u početno stanje (istima kojima je došla u trans). 

Ovdje napisano o Seidhiru možete smatrati samo uvodom, u nekim sljedećim tekstovima možda (ako osjetim potrebu) ću detaljnije opisati različite vrste radove za vrijeme trajanja puta, no kako zadržavam pravo da određena znanja ipak ne smiju ovako javno biti dostupna ipak mislim da je ovo maksimalno što ćete u ovoj formi dobiti od mene. Neke stvari ipak nisu za svakoga iz sigurnosnih razloga.

Kroz obožavanje kulta Freye otvorit će Vam se mnogi svjetovi i mnoga znanja, dobiti ćete puno no jednako tako morate biti spremni i puno dati. Nikada je ne pokušavajte mijenjati niti s Njom ulaziti u pregovore i rasprave, a kada negdje od nekog "pametnog" pročitate da je Frigga preobražena Freyja, odnosno Njen drugi aspekt, molim Vas, nasmijte se samo i ignorirajte takve gluposti. 
Freyja će uvijek ostati Freyja i Odin će uvijek ostati Odin.
Budite blagoslovljeni!

utorak, 3. rujna 2013.

Vještičje sijelo 2013 - izvještaj, fotke, zahvale i ostale misli

Prošlo je još jedno Vještičje sijelo i toliko koliko je bilo dobro na onome prošle godine toliko je na ovogodišnjem bilo bolje, ma deset puta bolje, valjda je to normalno, valjda će i ono sljedeće godine biti još bolje, ako je to moguće naravno. Pet sam dana provela u srcu Žumberka, usred šume, na ogromnoj zelenoj livadi hodala sam bosa i osjećala meku travu pod nogama. Na terenu je bio izvor pitke vode, a šuma oko nas davala je dovoljno materijala za vatru, što nam je više bilo potrebno? Bili smo potpuno izolirani od svijeta, bez signala na mobitelima, bez ljudi i civilizacije, novina i televizije, što se tamo negdje u svijetu događalo, do nas nije dopiralo, mi smo bili tih pet dana dio divlje prirode i ničega više, a ta divlja priroda bila je dio nas. Sa prve slike možete vidjeti dio tog netaknutog čuda koje nam je otvorilo svoja vrata, fotografija je napravljena na sporednoj livadi na kojoj smo imali neka predavanja, smješteni smo bili odmah ispod ove piramidice koju vidite, na ravnom terenu okruženom šumom sa svih strana osim sa sjeveroistoka prema kojemu smo gledali sa vatrišta dok su šatori gledali na sjever u tamu šume promatrajući jutrom i večerima tu granicu livade i šume iz koje je do nas dopirao i šuljao nam se neki drugi svijet, neka druga bića koja osjetila su naše veselje i radost pa su se došla pridružiti.

DAN NULTI 29.08.2013.

U četvrtak je nas šestero organizatora stiglo na teren, dan prije službenog početka sijela, kako bi iskopali rupu za prirodni wc, donijeli drva iz šume za konstrukciju wc-a i tuša i kako bi ispekli ručak za petak. Kada smo došli i spustili kilograme i kilograme alata, stvari i hrane za pet dana i dvadesetero ljudi prvo smo podigli svoje šatore i u kratkom vremenu se divili prirodi koja nas okružuje, a tada smo se primili posla. Trebalo je mnogo toga obaviti kako bi teren bio spreman za sudionike ovogodišnjeg sijela. Goran i Kristofa krenuli su sa sjekirama u šumu kako bi pronašli nekoliko dugačkih štapova drveta koji će poslužiti kao konstrukcija za tuš i wc, za to vrijeme Matija se primio vatre i pečenja odojka, Iolar je počeo kopati rupu za wc, Dora je skupljala i cijepala drva, a zatim krenula sa ispisivanjem rasporeda po danima za obavijesti, a ja sam se primila kopanjem rupa za već spomenute štapove. Matija je bio strog nadglednik radova, dao mi je metar i stroge upute kako rupe trebaju izgledati i koliko udaljene moraju biti, bio je na kraju zadovoljan, nije to baš priznao, ali da, bio je zadovoljan, neke stvari na licu pročitate i kad se ne izgovore. Sljedeće godine tuš će definitivno biti višlji čisto iz praktičnih razloga no i ove je bio funkcionalan. Nakon što smo sve sredili i riješili i ispekli pridružili su nam se i vlasnici zemljišta Isidora i Igor sa kojima smo se družili dugo u noć, a obzirom da je Igor ipak radio sljedeće jutro, nažalost nisu mogli s nama ostati toliko koliko smo mi ostali. Njihova udruga, vizija i toplina primili su nas i pomogli da se osjećamo divno. Potražite ih i budite uvjereni da ćete još mnogo čuti o njima i udruzi Djeca Sunca jer njihov je posao plemenit i bogat, njihov smo posao svi mi i naše podizanje svijesti. Bilo je tu taj prvi dan mnogo smijeha i pjesme, zvuka gitare i bubnja oko vatre i polako smo postajali obitelj, polako nam je podsvijest govorila da je to ono što nam treba, tu je dom. Slijedi nekoliko fotografija u kojima ćete vidjeti teren i atmosferu nultog dana.











PRVI DAN 30.08.
Probudila sam se prva to jutro, čak i prije nego je na mobitelu zvonio alarm. Zamolila sam Matiju da na svom mobitelu navine buđenje no probudila sam pola sata prije zvona, pokušala sam se vratiti snu, ali mjehur nije dozvolio pa sam se tiho iskrala iz šatora pazeći da ga ne probudim, nisam baš sigurna koliko mi je to uspijelo. Kada sam izašla iz šatora pas (Grom) mi se zatrčao i gotovo me srušio na pod od siline udarca u mene. Nakon wc-a i higijene pronašla sam mali dio livade na koje je sunčeva svjetlost već došla i sjela na još mokru travu od rose, a Grom mi je legao u krilo. Gledala sam u ta četiri šatora u kojima su se smjestili ljudi s kojima ću najviše vremena provesti i krenula razmišljati o njima. U jednome je bio Goran, naš šumski čovjek koji nas uvijek odvede u neke magične svjetova, koji nam uvijek samo malo zagrebe po površini nekog čuda i pusti nas da dalje kopamo sami istražujući nove svjetove. U drugome šatoru bile su Kristofa i Dora. Kristofa je luda Zagorka bez dlake na jeziku, a Dora je luda Splićanka bez dlake na jeziku, udarna kombinacija, a obje su toliko mudre žene i plemenite, obje sa toliko mnogo za dati i pokazati svijetu, znala sam da će dati sve od sebe u fizičkim poslovima, da će napraviti sve što je u njihovoj moći oko kuhanja i da će svako njihovo predavanje i radionica biti nezaboravni.

Sljedeći je bio Iolar, moj dragi prijatelj s kojime bi i deset života ponovno prošla i s kojime bi ovo ponovno organizirala iznova i iznova, ove je godine toliko puno od sebe dao, toliko mnogo energije, toliko truda, a pohvaliti ga moram jer je (što inače nije) bio u svemu točan i na vrijeme bez minute kašnjenja, uistinu, čak i tu zadnju manu čovjek je ispravio, nevjerojatan rad na sebi pokazujući time i dajući nam poticaj da i mi ostali radimo na svojim manama i unapređujemo se. Pored njegovog šatora bili smo u šatoru Matija i ja. Počeli su se prijatelji dragi buditi, počeo se buditi život na zemljištu, zapalila se vatra, doručkovali smo i popili kavu, zatim smo polako počeli dočekivati sudionike sijela. Došli su nam sa raznih dijelova Hrvatske, bilo nas je iz Zagreba, Splita, Varaždina, Vrbovca, Plitvičkih jezera, Crikvenice, Slavonskog broda i mnogih drugih mjesta. Manje više su nas svi uspješno pronašli, manje više jer je moj posljednji dragi organizator malčice fulao u ispisivanju uputa, ali da ga upoznate znali bi, Marinu ne možete ništa zamjerati, čak ni na kratko, jednostavno je takvo biće, smireno, koje zrači svijetlo i ljubav.

On nam je došao sa vilom i vilenjakom jer drugih opisa za Luciju i Roberta nema. Luce je živa vatra za koju nekako imam dojam da ju on smiruje i drži na miru, da ga nema, ta bi žena divlje plesala u šumi gola i bosa, pričajući sa životinjama, trčeći i leteći, a njen osmijeh... To morate vidjeti, nepresušno vrelo radosti na jednom licu, nepresušno vrelo iskonskog veselja, uz njih dvoje, možete li im zamisliti dijete? Presladak je to naš mali vilenjak koji se savršeno uklopio i u prirodu i u nas, svi smo s njime pričali i igrali se i smijali i mislim da je i on uživao. Kada su nam sudionici stigli i kada su se najeli ručka bilo je vrijeme za otvaranje sijela, pozdravili smo elemente na njihovim stranama svijeta, upoznali sudionike sa terenom i krenuli na prvi sadržaj, Goranovo predavanje o Geomantiji i geomantijski obilazak terena na kojemu smo dodirivali  travu i biljke, kamenje i drveće, gledali nebo i planine i dopuštali prirodi da postane dio nas. Nakon njega uslijedilo je
Iolarovo predavanje o devocijskim i magijskim gestama u neopaganizmu gdje smo naučili mnogo simbola rukama i tijelom, a zatim je uslijedilo Marinovo šamansko putovanje u donji svijet kako bi pronašli svoju životinju moći kojoj smo kasnije dopustili da se kroz nas kreće i istražuje ovaj svijet u plesu sa njom. Na kraju dana zadnji sadržaj koji smo imali nakon večere bio je put duša u tamu koji je Matija vodio. Svatko je morao donijeti svoje drvo iz šume i napraviti svoju baklju, a zatim svo svaki posebno krenuli sa bakljom u mrak noseći sa sobom samo bocu vode i bateriju za povratak. Bilo je divno vidjeti taj veliki tamni prostor za točkama svijetla koje su baklje davale u daljini. Kada smo došli do nekog mjesta koje nas je vuklo morali smo vodom ugasiti baklju i ostati u potpunoj tami onoliko koliko smo imali potrebu, gledali smo u toj tami u sebe i sve što jest u nama, doživljavajući savršeni mir, savršenu tišinu, a na kraju smo se pomoću baterijskih lampi svaki posebno vratili do mjesta gdje smo bili smješteni. Tada je bilo vrijeme za druženje, za pjesmu i ples oko vatre, za bubnjeve i zvečke, za smijeh i smijeh i još smijeha i onda još smijeha pa još malo smijeha i za kraj još smijeha.

DRUGI DAN 31.08.
Jutro drugog dana prošlo je divno, ustala sam se a djevojke su već vježbale jogu, no moje tijelo je prvo vapilo za kofeinom jer prije kave nisam sposobna funkcionirati i tek kad sam natočila kave u svoju veliku šalicu od 3 dL uspijela sam komunicirati sa ostalima. Zanimljivost te šalice je bila i u tome što bez obzira što je u njoj bilo nekoliko puta dnevno netko bi je trknuo nogom i sve iz nje prolio, jedan dan sam nabrojala čak sedam prolijevanja, mislim da je tako nekako i na druge dane bilo. Nakon doručka i kave bilo je vrijeme da se krene sa sadržajima. Prvo smo izrađivali smudge stickove što su nam Marin i Dora objašnjavali, onda smo slušali o kristalima i kristaloterapiji, gledali smo kristale i divili se njihovoj ljepoti, a ponešto smo i naučili o njima. Kasnije je Iolar pričao o općoj paganskoj inicijaciji, bilo je dosta o magiji i
magijskoj praksi u jednom predavanju iza njegovog, a onda su uslijedili Vikinški obredi prijelaza o kojima nam je Matija govorio. Saznali smo mnogo toga o Vikinzima, njihovom rođenju i smrti, a najviše o obredu vjenčanja pa je bilo govora i šale na tu temu da ima sličnosti sa našim Slavoncima jer su i njima slavlja nekoliko dana trajala, tri da budemo točni. Nakon večere Dora nam je ispričala mnogo toga na svom predavanju o astralu i dala mnogo materijala za daljnje proučavanje sa domaćom zadaćom naravno, luda Splićanka... :) Nakon nje uslijedio je ritual "mjesečeva vrata koji je Goran vodio na kojemu smo zakoračili u neki drugi svijet. Tada druženje kao i prvu večer, još smijeha, još pjesme, još smijeha, još svirke i bubnjanja i još smijeha i onda još još još smijeha. Ovaj dan došlo nam je još četvero ljudi, dvoje iz Crikvenice i dvoje iz blizine, svo četvero koje smo dugo čekali da nam dođu i radosno očekivali da stignu.

TREĆI DAN 01.09. - ZADNJI DAN 02.09.
Zadnji službeni dan sijela prošao je ležerno, nakon ustajanja, doručka i nekoliko šalica kave Kristofa nas je odvela u ritual štapa i pera u kojemu smo se povezivali sa muškim i ženskim likovima iz života koji su nam važni, a nakon tog rituala uslijedio je rad sa kristalima u kojemu smo se povezali sa kristalom koji predstavlja nas, onime koji predstavlja našeg pomagača i onog koji je naša težnja odnosno želja, onaj kristal sa kojime smo se najviše povezali ponijeli smo s nama kući. Nakon kristala Dora je vodila ritual podizanje grupne energije u kojemu nas je podijelila u vanjski i unutarnji krug u kojima smo podigli stožac energije za blagoslov zemlje i eko sela "Djeca Sunca" Kada je ritual bio gotov i kada smo pojeli i svoj zadnji skuhani ručak na vatri stiglo je ono najtužnije vrijeme kada smo se morali početi spremati za povratak. Krenulo je tužno spuštanje šatora i pakiranje stvari, krenuli su tužni pogledi prema terenu i ljudima jer stigla je spoznaja da je kraj i da je sljedeće sijelo tek za godinu dana. Ljudi su polako počeli dolaziti i grliti me, opraštajući se pred odlaskom. Do sljedećeg dana ostali smo samo Dora, Iolar i ja jer smo sutradan morali pospremiti iza sebe teren i ostaviti ga onakvog kakav smo i našli jer prirodi nismo smijeli smetati i nikako joj se nismo htjeli zamjeriti kako bi bili dobrodošli i sljedeći put. Kada su svi otišli, nas troje smo se odmah primili posla i apsolutno sve sredili i spakirali pa smo predvečerje imali slobodno kada su nas Igor i Isidora primili u svojoj kući na posebnom i dragom druženju koje će nam svima ostati u sjećanju jer prošli smo kroz neke duhovne radove koji su na nas imali snažan utisak. Vratili smo se od njih po već kasnom mraku do šatora i krenuli u naše posljednje večernje druženje. Zapalili smo vatru i pripremili sve što nam treba od hrane i pića, počeli smo pričati i proživljavati sve što se dogodilo zadnjih dana, počeli smo kroz sebe kanalizirati tugu koja je nastala na rastanku. Kiša koja je strpljivo čekala zadnjih četiri dana potjerala nas je u šator u kojemu smo nastavili naše druženje dok nas umor nije nadvladao. Zadnju smo kave Dora i ja skuhale 02.09. u ponedjeljak sa teškom mukom nakon padanja kiše cijelu noć no uspjele smo. Slabo smo doručkovali i počeli nositi stvari do auta sa kojime nas je Hrc dočekao, hvala mu što nas je vozio nulti dan i hvala mu što je došao po nas zadnji, kada je potrpao i nas i stvari u auto krenuli smo za Zagreb. Što smo se više približavali naseljenom mjestu gdje smo uočili kuće i ljude i restoran i dućan postajalo nam je sve gore i gore. Pa to je potpuno neprirodno, to je toliko strano, kada smo ušli u Zagreb bilo je još gore, a najgore kada smo došli kući i kada sam pustila vodu iz pipe i skuhala kavu na štednjaku, potpuno neprirodno i strano. Na kraju tog dana morala sam proći kroz finalni korak početka depresije jer sam se morala oprostiti sa svojom najdražom Splićankom, morala sam Doru pustiti da uđe u autobus na kolodvoru i ode za Split, kako neprirodno, kako strano. Vratila sam se kući, legla u krevet i započela procesuiranje svega, mislila sam i nadala se da ću pisanjem ovog izvještaja završiti sa proživljavanjem, ali nije još gotovo nažalost. Još uvijek nisam raspakirala stvari, torba stoji u kutu sobe, a nešto u meni mi ne dozvoljava da ju taknem.

Htjela bih se zahvaliti svim sudionicima sijela, svima koji su nas posjetili, živjeli s nama, jeli i disali, svima onima koji su pripremili neki sadržaj i pridonijeli time korisnosti i duhovnosti sijela, hvala i onima koji su nam otvorili vrata svog zemljišta, onima koji su nas vozili, onima koji su pjevali., plesali, smijali se i smijali i smijali. Hvala Vam svima na još jednom nezaboravnom iskustvu, a Vama čitateljima za kraj ostavljam još malo divnih fotografija kako bi barem na trenutak vidjeli kako nam je bilo. Pročitati možete i na http://vjesticji-ormar.blogspot.com/2013/09/vjesticje-sijelo-2013-izvjestaj.html