Sa raznih strana bombardiraju me promotivne poruke raznih religija koje svaka za sebe tvrdi da je ona jedina prava i istinita i jedino baš ona nudi pravi mir i ljubav, sve ostale su samo varka, iluzija i služe kako bi nas odvratile od pravog uspjeha. Mogu li ljudi uistinu biti toliko uskih stajališta? Razmišljajući sa strane i prirodnih i društvenih znanosti, zakoni vjerojatnosti i teorije humanosti ne dopuštaju mi da povjerujem u samo jedan ispravni put, samo jedan način, samo jednu kulturu, religiju i njen set pravila koja nas trebaju definirati i voditi na putu do prosvjetljenja. No krenimo iz samog početka, samog izvora netolerancije i straha od nepoznatog.
Zamislite svoj ego kao biljku koja je posijana na dan Vašeg rođenja. Tokom Vašeg života ta biljka je rasla jer je bila zalijevana odgojem koji je na Vas utjecao, no isto kao i svaka druga biljka, kada je i ako prestanete hraniti i zalijevati, uvenuti će. Ne tvrdim da se morate u potpunosti osloboditi ega mada postoje ljudi koji i tu tezu zagovaraju, tvrdim da biljku trebate držati pod kontrolom jer ima i pozitivnih kvaliteta kao i negativnih. Ta biljka je korov no i korov može biti koristan jer hrani životinje koje onda ne jedu druge biljke u vrtu, a svaka biljka pa i korov ima svoja ljekovita svojstva. Kada se vrt dugo nije čistio od korova tada se ne može sav korov maknuti u jednom danu, isto tako se ego građen cijelog života ne može maknuti. Postoje slučajevi prosvijetljenja ili ekstremnih događaja u životu koji nas mogu potaknuti da u trenutku promijenimo stavove no to je kao da zamislite da vrt potpuno preorate i opustošite pa krenete iz početka saditi biljke. Može biti korisno i efektivno no ekstremno je, onda ipak, nekima odgovaraju više drastične promjene, dok drugima više paše miran i dugotrajan rad na sebi, različiti smo.
Da, različiti smo. Jako različiti. Postoje ljudi sa bojom kože koja je drukčija od naše, neki imaju drukčiju seksualnu orjentaciju od nas, druge su nacionalnosti, različitog obrazovanja, vjeruju u neke bogove koji su nama strani, pripadaju drukčijim političkim grupacijama, imaju potpuno oprečne stavove i živote od nas. Različiti smo. Ove velike razlike možda ne bi bilo toliko teško prihvatiti kada bi prihvatili one male razlike koje vidimo u svakodnevnici. Ljudi slušaju drukčiju glazbu od nas, imaju drukčiji način odijevanja, njihova ishrana je različita od naše. Neki ljudi govore drukčijim naglaskom ili rječnikom, neki imaju navike koje mi nemamo. Da bi ikada mogli prihvatiti "velike" razlike, moramo prihvatiti najprije ove "male". Pored korova treba zasaditi i druge biljke, toleranciju, ljubav prema različitostima, znatiželju i težnju harmoniji.
Poznajem nekoliko ljudi, dragih ljudi, sa velikim problemom nošenja sa različitostima. S jedne strane bore se za svoja prava i svoj način života dok sa druge strane ne dozvoljavaju i ne prihvaćaju istu tu borbu drugih. Osjećaju da je njihov život ugrožen kada se netko drugi bori za svoj. To se vidi ne samo u ozbiljnim religijskim i svjetovnim stavovima već i u onim sitnim, dnevnim različitim mišljenjima. Imaju svoj način života, svoja razmišljanja i stavove i smatraju ih točnima, sve što je drukčije od toga smatraju krivima. Iz te čvrste vjere da je njihov način "točan" rađa se velika ljutnja ili nepoštovanje i izrugivanje prema drugima. Sve krene sa "okretanjem očiju", sitnim nezadovoljstvom i pričanjem o drugima u negativnom tonu kada nisu blizu, a završi sa scenama, vikanjem, ignoriranjem ili demonstrativnom šutnjom i teatralnim odlaskom iz prostorije. Krenulo je tako bezazleno, sa riječima poput "Ali ja sam to radio/radila drukčije", "Nisu dovoljno dobri" ili "To što rade ne valja" a završilo sa ozbiljnim prezirom prema ljudima koji su drukčiji, grubim vrijeđanjima i netolerancijom. Sa strane društvenih znanosti, takvo ponašanje vuče svoje korijenje i uzrok iz kompleksa manje vrijednosti kojeg neki posjeduju. Dokazano je da ako ne možemo prihvaćati i voljeti sebe, nećemo moći voljeti i prihvaćati druge. Što je onda riješenje? Rad na sebi, naravno. No što ako osoba nije svjesna sebe? Intervencija? Nisam točno sigurna na koji prihvatljiv način osobi objasniti da ima problema koje treba sama sa sobom riješiti, a da to ne povuče sa sobom burnu reakciju jer postoje osobe sa ozbiljnim problemima netolerancije i blage agresivnosti prema drugima, a sebe smatraju divnima, staloženima, punim razumjevanja, a sve oko sebe krivim. Doživljavaju se potpuno drukčije nego što ih okolina doživljava, a okolina vidi sve, čak i kad mislimo da nije tako. Okolina vidi naše vrline i mane i često nam radi brige i ljubavi želi pomoći, no tu pomoć često doživimo upravo kao napad.
Postoje teorije kako godine pomažu burnim reakcijama na različitost, do nedavno sam i ja u to vjerovala. Naše fizičko tijelo se razvija i sa tim razvojem hormoni u nama utječu na naše ponašanje. Pubertet, adolescencija, razumijem, no i dalje vjerujem u veliki utjecaj okoline. Kada okolina potiče i odobrava neko ponašanje onda će se ono i nastaviti, u suprotnome neće. Upoznala sam nedavno jedno dijete, trinaestogodišnjaka, "pubertetliju". Ugodno me iznenedio sa svojim otvorenim umom i pozitivnim stavovima o ljudima koji su od njega potpuno drukčiji. On se ne opterećuje s time tko je u pravu, on prihvaća sve. Ima svoje stavove i stvari koje voli više i one koje voli manje, ali čak i one koje voli manje, ne osuđuje nego shvaća da te iste stvari netko drugi voli više. Ostala sam pomalo zatečena sa nekim njegovim izjavama, iskreno, nisam ih očekivala od trinaestogodišnjaka obzirom da ih nikada prije nisam čula od nekih mnogo starijih ljudi. To je vesela i zaigrana mlada osoba koja oduševljava svojom iskrenošću.
Oni koji me znaju, već su nekoliko puta čuli da vjerujem u teoriju "33%". Prvim 33% utjecaja na nas ima genetika, ono što smo naslijedili od roditelja, neke karakterne osobine, boju očiju, građu itd. Drugih 33% utjecaja je okolina. Ta okolina je odgoj iz obitelji, škole, utjecaj prijatelja, medija i društva. Zadnjih 33% utjecaja na nas imamo mi sami, takozvana samoaktivnost pomoću koje odlučujemo, biramo, mijenjamo se ili prilagođavamo, rastemo. Ta tri dijela međusobno su povezana i jedni na druge utječu, naš odgoj može utjecati na naš izgled jer ćemo se oblačiti i ponašati u skladu s time što vidimo oko sebe ili naučimo, ljudi svoj fizički izgled mijenjaju operacijama zbog okoline ili nedostataka genetike. Naša samoaktivnost je ta koja sve te odluke donosi, hoćemo li prihvatiti utjecaj okoline, hoćemo li se zadovoljiti sa nasljeđem pohranjenom u genima. Mi smo ti koji odlučujemo, no nekima taj zadnji dio spava. Taj zadnji dio koji je najodgovorniji za prihvaćanje drugih, kod nekih ljudi je najslabije razvijen. Žive samo pod utjecajem okoline ili genetike. Voljela bih reći kako su to ekstremni slučajevi no nažalost, svi smo svjesni da je to postala surova stvarnost. S druge strane, blagoslovljena sam time što u svojoj okolini nemam takvih ekstrema. Okružena sam divnim ljudima koji neprestano rade na sebe pokušavajući se nadograditi i razviti u još bolja bića. Nekima to uspijeva više, nekima manje, ali trude se, svi se zajedno sa mnom trudimo postati bolji. Opasnost se nazire onda kada netko smatra da je taj put završen, da je postao/postala boljom osobom, razvila se u potpunosti i kako daljnji rad na sebi više nije potreban. Rad na sebi je uvijek potreban jer kad prestanemo težiti napretku, kad prestanemo težiti nečem boljem, kada se pomirimo s tim što jesmo i odlučimo više nikad se ne mijenjati i nadograđivati, tada umiremo.
Kako sada raditi na vjerskoj toleranciji i miru? Radite na sebi. Krenite od sebe i svojih dragih ljudi. Razgovarajte s njima, pokažite im primjerom što smatrate ispravnim no isto tako dopustite i njima da ukažu Vama na neke Vaše probleme. Dopustite si rast, nemojte se pomiriti sa onim što jeste. Divni ste i predivni no možete biti još bolji. Nisu to puste fraze niti mislim da niste dovoljno dobri, samo mislim da uistinu možete biti čak i još bolji. Svoju djecu, unuke, prijatelje i okolinu prihvaćajte i odgajajte tako da i oni prihvaćaju druge. Utopijski snovi o savršenom svijetu bez ratova, ispunjenom mirom, ljubavlju i toleranciji gdje se naše različitosti gledaju kao naš blagoslov, a ne mane čovječanstva, da, baš takav svijet naša buduća djeca će možda i izgraditi, ako ih danas naučimo kako ga izgraditi, ako im danas pomognemo da prvo trebaju krenuti od sebe, a tek onda od drugih.
Razmislite, 33%+33%+33%=99% Što Vama predstavlja zadnjih 1% koji utječe na Vas? Razvijte zadnjih 33% i možda baš dođete do istine, Vaše istine o misteriji od 1%.
