Kako to izgleda kada tridesetak pagana ima zajedničku proslavu? Prekrasno. Eto, upravo tako izgleda, prekrasno. Donosim vam kratak opis našeg druženja jer toliko mnogo pozitivne energije bilo bi šteta ne podijeliti sa vama čitateljima.
Beltane je najveći sabat u pagaskim kulturama, on slavi sjedinjenje Boga i Božice, muškog i ženskog, različitosti, mladog i starog, svih bogova i svih kultura u jednu. Na Beltane slavimo naše različitosti, slavimo sve naše ljepote, sve bogove raznih religija kao jednu energiju u kojoj je sve. To je radostan sabat, pun šarenila, smijeha, zagrljaja, ljubavi i razumjevanja prema svima. Zato smo se smijali i šalili, grlili i plesali, pjevali zajedno. Tridesetak ljudi dobre volje na jednom mjestu, možete li zamisliti koliko je to bilo divno?
Počeli smo se okupljati oko deset ujutro, na privatnom posjedu jedne od nas, posjedu koji je okružen šumom i sa kojega se ne čuje buka grada, ne osjete ispušni plinovi, samo čista priroda. Razvukli smo deke, ugodno se smjestili. Razvukli smo desetak vreća za smeće jer prirodu smo htjeli i uspjeli ostaviti onakvu kakvu smo je i našli. Dvije ekipe kuhara počele su pripremati jela. Imali smo dvije ekipe kuhara jer smo radili dva menija, jedan za vegetarijance ili kako ih mi od milja zovemo biljojede, a drugi za mesojede. Na roštilju za mesojede našla se vratina i tikvice, a svježinu je u cijelu priču unio slasni paradajz. Biljojedi su imali gulaš od povrća i soje, a na roštilju pečeni seitan. Obje ekipe su na veliko nahvalile svoje kuhare jer ne samo da nitko nije ostao gladan već je hrana uistinu bila izuzetna.
Nakon ručka uslijedio je kratki odmor u hladovini, tu nam je godila piva i prirodni domaći sokovi od mrkve, kupine, bazge, a uživali smo i u čistoj izvorskoj vodi koja nas je okrijepila. Kada smo se odmorili, naš program je krenuo dalje, uslijedio je stari običaj pletenja majskoga stupa. Još u subotu postavili smo majski stup sa vijencem na vrhu sa kojega su visjele trake, on nas je dočekao napunjen energijom prirode oko njega i bio je spreman da ga ukrasimo, na isti način kao što su to i naši preci činili. Svatko je primio jednu traku, a parovi su jednu traku držali zajedno među sobom. Pleli smo ga tako da je svaki drugi ušao korak prema naprijed i zatim se kretao u smjeru obrnutom od kazaljke na satu dok su oni vanjski išli u smjeru kazaljke na satu. Išli smo cik-cak odnosno, u smjeru osmica tako da smo pred jednim ispred nas išli iznad njegove trake, a pred onim slijedećim ispod njegove trake i sve više se uzorak na stupu formirao. Radili smo to uz vesele zvuke paganske glazbe i mnogo smijeha. Nismo se zapetljali, bio je to veliki uspjeh.
Kada smo ukrasili naš majski stup, osobe koje su vodile obred i bile u ulogama svećenika i svećenice, počele su pripremati oltar i pribor na njemu. Blagoslovljen je sav pribor, primio je blagoslov Elemenata i naš osobni, a svatko tko je to htio, mogao je na oltar staviti dio svog osobnog nakita kako bi i on bio blagoslovljen. Kada se to završilo, sve je bilo spremno za sam obred.
O obredu vam neću mnogo pričati, iskustvo je to ipak samo onih koji su u njemu sudjelovali, no tek toliko da vam zaigram maštu, bilo je tu i pjesme i plesa i vođenih meditacija, darova vilama, rada sa Elementima i nekih ozbiljnih ceremonijalnih dijelova. Reakcije su bile pozitivne i svi smo uživali. Nekima je to bilo prvo iskustvo grupnog rituala, a čak i njima dojmovi su veliki, nama koji smo već takve radove prošli ovo je bilo poznato iskustvo, a opet, kao i svako drugo, tako jedinstveno i drago. Iskustvo iz kojeg ćemo svaki trenutak pamtiti.
Nakon završetka rituala, priči nije bio kraj. Ponovno smo bili gladni, no naši kuhari su bili pripremili dovoljno hrane i druga tura objedovanja je započela. Kada smo ponovno bili siti, počeli smo lagano pospremati stvari i čistiti prostor u kojem smo bili. Kada smo završili sa uređivanjem terena slijedio je zadnji dio proslave, preskakanje svete vatre. U subotu se pripremilo devet cjepanica, one su se blagoslovile i nad svakom su izrečena dva spella koji su tada bili vezani trkama u čvor. Prvi spell je bio za drvo i prirodu, a drugi za ljude koji će preskakati plamen. Blagoslovljenim cjepanicama okružili smo pripremljen prostor za vatru, a tada prije samog paljenja vatre izrekli kratki spell, smišljen tada, u tom trenutku, pronašli smo inspiracije čak i za to. Te riječi i sa vama ćemo podijeliti kako bi se uvjerili u našu vedrinu, inspiraciju i dobro raspoloženje.
Svete Vatre krijes,
umirit će i najgori bijes.
Naše vatre plamen
zapalit će i kamen,
a to je uistinu dobar znamen.
Dok u ognju plamen puca,
netko se u grmu tuca.
Kada smo zapalili vatru, krenuli smo redom preskakati preko nje. To je stari običaj u kojemu se prije samog preskakivanja zamisli želja, vjerovalo se da kada se plamen preskoči, Vatra će želju i ostvariti. Skakali smo pojedinačno, a parovi su to činili i zajedno. Tako je završilo naše cjelodnevno druženje i proslava ovog sabata. Svi ljudi su bili krasni i veselja nije nedostajalo, nadam se da će proslava i svakog sljedećeg sabata biti ovoliko divna i ispunjena. Od srca se zahvaljujem svima koji su sudjelovali ili na bilo koji način pomogli da ovaj dan bude toliko savršen kao što je bio. Vidimo se na sljedećem sabatu!
Budite blagoslovljeni!
