Novi radovi

Na stranici Radovi sa desne starne dodane su neke nove i divne stvari pa pogledajte, možda dobite ideju i sami se okušate u izradi nečega. Budite blagoslovljeni. )O(

U dobru i zlu...

Nadolazeće vjenčanje dragih mi osoba potaknulo me kroz asocijacije mog uma da napišem post o nečemu radi čega sam i počela pisati ovdje, ali eto, kroz teme koje sam obrađivala, ova nikako nije stigla na red. Sada je pravo vrijeme za nju.

Kada sam napuštala Kršćanstvo, jedan od razloga mog odlaska bila je i vjera u Sotonu, zlog Boga od kojega je dobri Bog navodno jači i bolji, no eto, pušta ga da ima utjecaj na ljude, bez obzira što je dobri Bog navodno čista ljubav i beskrajno voli ljude. Nikako mi nije bilo jasno kako netko tko me voli može dopuštati da mi netko drugi čini zlo. Uvijek su mi u mislima bili moji roditelji, oni nikada ne bi dozvolili da mi netko naudi, ako to mogu spriječiti, kako onda Bog, koji je navodno također moj Otac, dopušta da mi netko naudi? Na takva pitanja sam od svećenika i časnih sestara uvijek dobivala isti odgovor, Bog mi je dao slobodu i sama biram prihvatiti da zlo utječe na mene, mijenja me i uzima pod svoje okrilje, pretvarajući tako i mene u osobu koja čini zlo, koja jest zlo. Niti to nisam mogla prihvatiti, opet, misleći na svoje roditelje. Da su moji roditelji u mojoj mladosti saznali da se ja želim drogirati, da to odabirem, učinili bi sve kako bi me spriječili, moja sloboda im ne bi bila bitna, bila bi im bitna moja dobrobit, moja sigurnost, zdravlje i sreća. Sada kada razmišljam, po toj logici slobode, liječenje ovisnika je bespotrebno jer oni su odlučili, zašto bi im mi pomogli, kada im već Bog ne želi pomoći. Javljalo mi se i pitanje, zašto Bog dozvoljava smrt male djece, pedofile i bolesti, opet sam dobivala odgovor da je to ustvari Sotona, no ako je Bog jači od Sotone, zašto ga ne zaustavi? Sama sam sebi dala dva moguća odgovora. Jedan je, da Bog nije jači od Sotone, da su to samo lažne nade kojima se čovječanstvo tješi, a drugi je da Bog jest jači od Sotone, ali eto, nije ga briga za čovjeka. Oba odgovora kose se sa svime što Kršćanstvo propovijeda jer Isus je došao kako bi nas spasio, Bog je poslao vlastitoga sina kako bi nas sve spasio. No čemu ta potreba za spasom, ako je Bog svemoguć, ako je jači od Sotone zašto se uopće javlja situacija iz koje nas treba spašavati. Ponovno vračanje na moje roditelje. Da je postojala osoba koja vrši utjecaj na mene, negativni utjecaj i da su oni to znali, ne samo da bi mi zabranili da se družim s tom osobom nego bi učinili sve u njihovoj moči da tu osobu maknu iz mog života, da su svemogući vrlo vjerojatno bi učinili da ta osoba nestane kako bi zaštitili vlastito dijete, dijete koje vole. Cijeli moj život, obzirom da sam odrastala u kršćanskoj sredini, ljudi su mi neprestano ponavljali da me Bog voli, ja to nisam niti vidjela, niti doživjela. Vidjela sam i doživjela da me vole moji roditelji, oni su me štitili, odgajali, pružali mi ljubav, njegu i brižnost. U svakoj njihovoj riječi i pokretu vidjela sam da im je stalo do mene, vidim to i danas. Zbog njih sam ono što jesam, oni su me usmjeravali, učili me da moram razmišljati vlastitom glavom, misliti o posljedicama, poštivati sebe kako bi mogla poštivati druge. Nikada mi nisu dozvolili da tražim izlike za svoje neuspjehe i da krivim bilo koga ili bilo što drugo osim samu sebe kada bih napravila neku grešku. Oni su usadili u mene da sam sama odgovorna za baš sve što napravim i nadolazeće posljedice toga što sam učinila. Danas sam im zahvalna radi toga jer oni su ti radi kojih ne mogu vjerovati u Sotonu. Sotonu smatram izlikom za posljedice ljudskih postupaka sa kojim se ljudi ne mogu ili ne žele pomiriti. Za sve što je negativno, loše ili krivo na bilo koji način, mnogo je lakše okriviti neko mistično zlo biće, nego prihvatiti odgovornost za vlastite pogreške. Mnogo je lakše reći da Sotona utječe na ljude jer se na taj način krivnja premješta sa pravog krivca na imaginarnog.

Koncept vrhovnoga dobra i vrhovnoga zla nikada mi nije bio prihvatljiv, ta konstantna borba između dvije strane, onoga što je dobro i onoga što je loše. Kroz primjere iz svakodnevnog života, primijetila sam da svijet nije crno-bijeli, on je prepun boja i mnoge stvari se ne mogu samo tako klasificirati kao loše kao što se mnoge ne mogu klasificirati kao dobre. Vjerujem da ljudi sve što rade, rade iz dobre namjere, dobre namjere po sebe i svoje bližnje, rade ono što vole, što ih veseli i ispunjava. Problem nastaje onda kada se ne misli kako to utječe na druge. Ne postoji zlo, ne postoji dobro, postoje samo reakcije na ono što činimo. Silovatelj uživa silovati, to sa pravom smatramo lošim jer ne misli na reakciju svoje žrtve, ne misli kako to njegovo ponašanje utječe na druge. Normalno je da takvo ponašanje treba kazniti, svako ponašanje pri kojemu se ne misli na posljedice po druge treba kazniti, bez obzira koliko to bilo manje ili više šokantno. Svakog zlostavljača treba kazniti, svakog pedofila, svakog ubojicu, svakog silovatelja, svakog kradljivca jer ne razmišljaju kako njihova djela utječu na druge, a ako i razmišljaju tada ih jednostavno nije briga. Svi oni znaju što čine, nije ih Sotona na to natjerao, natjerali su se sami, nitko na njih nema utjecaj veći od utjecaja njih samih. Njihova djela plod su njihove umišljenosti, bahatosti, hedonizma, nisu plod nikakvog mističnog biča. U srži, svaki čovjek ima potrebu da si  ugodi, da bude sretan i svi mi živimo na način da tu potrebu ispunimo, a obzirom da smo različiti, različite nas stvari čine sretnima. Bitno je u postizanju te naše sreće misliti kako dolazak do nje i njeno ispunjavanje utječe na druge. Toliko mnogo puta koliko kažem da netko čini zlo mislim da čini zlo drugome, ne vjerujem u zlo kao takvo, kao nešto što utječe na ljude, ljudski postupci su zli, loši, negativni, krivi no nema mistične sile koja nas tjera da ih činimo.

Nedavno sam pročitala neki članak u kojemu se govori kako Sotona najjače djeluje na svećenstvo jer ako pokvari njih tada je krivi utjecaj na čitavu Crkvu, odlično, eto još jedne izlike. Nisu krivi svećenici koji zadovoljavaju svoje gnjusne potrebe na nevinoj djeci, kriv je Sotona koji utječe na njih, a mi se trebamo moliti za te svećenike kako ne bi pali pod njegov utjecaj. Rijetko kada dopustim svojim emocijama da podivljaju, rijetko si dopustim bijes jer smatram ga izuzetno negativnim no kada sam to pročitala morala sam par puta duboko udahnuti i izdahnuti kako bih se smirila. Pa dobro gdje je kraj te parade? Zar smo uistinu došli do toga da nam netko govori da se treba moliti za silovatelje djece jer eto, nisu oni krivi, mistično zlo biće je utjecalo na njih kako bi diskreditiralo Crkvu. Apsolutno svakog pedofila bez obzira koja je njegova struka, bio on poštar, doktor, smetlar ili svećenik treba zatvoriti u ćeliju metar sa metar i hraniti samo sa suhim kruhom i običnom vodom, na njemu vršiti eksperimente za lijekove, kako se oni ne bi vršili na jadnim životinjama i od njega imati neke koristi. Ti ljudi, gnjusni odvratni ljudi hodaju, slobodni su, pod strašnom i zabrinjavajučom su zaštitom nedodirljive Crkve, neki od njih i dalje drže mise, i dalje imaju ministrante. Kada netko od njihovih kolega svećenika sazna za njihove grozote, on to prijavljuje Vatikanu, ne policiji, nego Vatikanu, uistinu su privilegirani. Što je sljedeće? Svećenik ubije nekoga, a drugi svećenik ga ne prijavi policiji nego Vatikanu? Svećenik zapali crkvu i sve vjernike u njoj na nedjeljnoj misi, a slučaj ide u Vatikan, ne u policiju? Gdje ćemo reći da je dosta, gdje ćemo povući granicu? Ali Bog je jači od Sotone, Bog je otac, Bog je ljubav....

U paganizmu sam došla do spoznaje da način na koji percipiram bogove nije samo meni svojstven, postoje još mnogi drugi koji na stvari gledaju na isti način kao i ja, postoji paganizam, divni paganizam. Po vjerovanju paganizma, bogovi nisu niti dobri, niti zli, oni jednostavno jesu. Ne postoji vrhovno dobro i vrhovno zlo koji se konstantno bore za vlast nad ljudima. Ljudska sloboda nije samo slovo na papiru, kao u Kršćanstvu, paganizam donosi da čovjek uistinu jest slobodan, bez izlika, bez komplikacija i uvjeta za tu slobodu. Ono što paganizam donosi, a Kršćanstvu nedostaje jest nošenje sa posljedicama vlastitih djela. Sve što učinimo ima posljedicu i nitko nam za tu posljedicu nije kriv nego mi. Ne možemo kriviti bogove, samo sebe. Za svaku krivu stvar koju učinimo, svaki put kad nekome naudimo, kad nekome učinimo zlo, mi smo to svjesno odlučili, mi smo to odabrali, nije neki zli bog na nas imao utjecaj i natjerao nas na to, mi i samo mi smo odgovorni, nitko i ništa drugo. Mnogi su mi postavili pitanje da ako nema vrhovnog dobra, vrhovnog suca, kako se ljudi kažnjavaju za učinjena zla nad drugima. Karma. Svi smo mi povezani i svaki čin ima posljedice koje odmah vidimo, a ima i one koje vidimo kasnije. Kada činimo dobro drugima, dobro nam se i vrača, kada činimo zlo, vrača nam se i zlo i to u ovom životu, ne u sljedećem. Ne možemo u ovom životu raditi odvratne stvari, a primiti kaznu tek u sljedećem, kazna se dešava u ovom životu, nema odgode kazne, nema življenja po osamdeset godina na odvratan način pa tek onda nošenja sa posljedicama kad dođemo pred zlatna vrata Raja. Nema pokajanja, nema iskrenog žaljenja pa da nam se naša djela oproste, baš svako djelo ima posljedicu i neće se izbrisati ako nam bogovi oproste, ako nam ljudi oproste ili ako si oprostimo sami. Pokajanje za zločine je također, samo izlika kojoj se ljudi tješe kada ne žele prihvatiti odgovornost. Zlo se učini, čovjek se iskreno pokaje, ispravi zlo koliko je najviše moguće i Bog mu oprosti. U paganizmu to tako ne funkcionira, svako zlo se kažnjava bez obzira koliko se mi jako i iskreno kajali, svako zlo koje učinimo će nam se vratiti i to brže nego što mislimo i nadamo se. Nema oprosta.

Treba li voljeti bogove? Ne. Treba voljeti ljude, sebe, svijet oko sebe. Treba li se moliti bogovima? Ne. Treba pomagati ljudima oko sebe, činiti dobra djela, sprječavati ljude da čine zlo, to je mnogo konstruktivnije nego klečati i ponavljati napamet izgovorene riječi. Akcija, pokret, djelovanje, a ne molitva. Sa ljudima treba razgovarati, ne sa bogovima, ne tvrdim da molitvu i meditaciju treba potpuno izbaciti no mnogo ćete više dobra učiniti ako odete u sirotište i družite se s djecom, ako odete u prihvatilište za beskućnike, ako donirate hranu i odjeću, ako odete u azil za životinje i pomognete koliko možete, ako porazgovarate sa prijateljem kojemu je teško, ako zagovarate pravo na život svakog nerođenog djeteta, ako prijavljujete svakog nasilnika, ako razgovarate sa ljudima i zagovarate mir i toleranciju među religijama, mir i toleranciju među kulturama, ako djelujete na ljude na način da se zaustavi diskriminacija na vjerskoj, spolnoj, nacionalnoj i ostalim razinama. Toliko dobra za svoju okolinu možete učiniti, toliki utjecaj možete imati, toliko toga možete promijeniti čak i ako mislite da ne možete, toliko ljudi možete inspirirati da slijede vaš primjer..... Vi odlučujete. Ako vam je to teško, onda se molite. Nadajte se da će svaku vašu pogrešku vječna ljubav od Boga oprostiti ako se pokajete. Molite se za one koji griješe, nemojte činiti ništa, vas se to ne tiče, ali ne zaboravite, kada dopuštate da se zlo čini to je isto kao da ga i sami činite.

U kojeg god boga ili bogove vjerovali, činite dobro. Razmislite prije svakog vašeg postupka kako će on utjecati na druge i ako će loše utjecati, nemojte to učiniti. Borite se i nadvladajte potrebu da mislite samo na sebe. Učite svoju djecu i okolinu da svaki čin ima posljedicu i da se drugima ne smije nauditi čak ni onda kada nas to usrećuje ili kada želimo sebi nešto ostvariti, a oni su samo kolateralna žrtva. Nemojte nauditi nikome, razmislite prije nego činite.

Budite blagoslovljeni.

Reinkarnacija

Rijetki su ljudi koji se nikada nisu zapitali što dolazi nakon smrti, a postavljajući si takva pitanja odgovore možemo dobiti od drugih ili si ih možemo dati sami. Kao i kod bilo koje druge teme u životu, naša okolina će nam ponuditi odgovore. Te odgovore možemo slijepo prihvatiti, a možemo o njima i razmisliti. Obzirom da život poslije smrti pripada onim stvarima za koje nema dokaza već samo raznih iskustava, naše prihvaćanje jednog od odgovora ovisi o našem vjerovanju, a vjerovati možemo u svašta. Postoje razna duhovna iskustva koja su ljudi doživjeli, neki su u trenucima smrti vidjeli bijelo svijetlo, anđele, nekima su se ukazivali razni sveci pa čak i Bogovi, dok sa druge strane postoji Regresija - metoda kojom se pod hipnozom vračamo u prošle živote, postoje djeca koja sa tri godine znaju svirati i skladati kao neki pokojni glazbenici i vrlo se vividno sjećaju života tih glazbenika. Postavlja se pitanje što je onda istina. To svaki čovjek zna za sebe i svaki čovjek mora prihvatiti da svaki drugi čovjek to također zna za sebe. Mnoge su teorije, mnoga su vjerovanja i ne smijemo si dopustiti da bilo koje od njih umanjujemo, treba ih poštivati sve.

Kada govorimo o reinkarnaciji postoje različita stajališta o njoj ovisno iz koje kulture na nju gledamo. Najpoznatije kulture koje zahtijevaju reinkarnaciju kao odgovor su hinduizam i budizam.

O hinduizmu možete mnogo naučiti na sljedećim stranicama:

SANATAN KULTURA - http://www.sanatankultura.com/hinduizam.html

E-KAKO: UTEMELJENJE HINDUIZMA - http://www.e-kako.hr/kultura/religija/720-kako-je-utemeljen-hinduizam

O budizmu možete mnogo naučiti na sljedećim stranicama:

BUDISTIČKI CENTAR - http://www.budisticki-centar.hr/tekst.php?id=1

EGIPAT

Osim hindusa i budista u reinkarnaciju su vjerovali i stari egipćani. Vjerovalo se u seljenje duše iz jednog tijela u drugi, a razlikovali su se i tipovi tijela. Postoji KHAT-materijalno tijelo, KHA-tijelo između materijalnog i duhovnog, KHOU-duhovno tijelo. Sve tri realnosti su u čovjeku, a kada čovjek umre ostane samo duša BA koja se može reinkarnirati u tri oblika:

1. Normalan način - nakon određenog vremena nakon smrti

2. Nenormalan način - nastupa odmah nakon smrti i događa se nakon samoubojstva

3. Magičan način - iz želje za vječnim životom rađena je pomoću mumificiranja

KRŠĆANSTVO

Oni koji su odgajani u tradicionalnim Kršćanskim obiteljima ili oni koji su se bar jednom u životu susreli sa Kršćanskim svećenikom ili vjernikom jako dobro znaju kako na reinkarnaciju gleda Kršćanstvo, no istraživajući, naišla sam na nešto što me iznenadilo. Postoje Kršćani koji na reinkarnaciju gledaju drukčije, da li se time odvajaju od svoje Crkve u to se ne bih miješala niti u to da li su njihovi stavovi ispravni ili neispravni, no preporučam vam:

http://www.theologe.de/reinkarnacija.htm

stranice na kojima se na reinkarnaciju pomoću nekih dijelova Biblije gleda na neuobičajen način. Posebno obratite pozornost na drugi dio u kojem se spominje činjenica da je reinkarnacija izbačena iz Kršćanstva 533. godine na Carigradskom koncilu, a možete pročitati i na koji način je izbačena, odnosno što se činilo sa onima koji su je i dalje zagovarali i njihovim djelima i tumačenjima.

Dodatno o reinkarnaciji možete saznati i naučiti i sa sljedećih stranica:

INTERNETSKI PORTAL HRVATSKE ALTERNATIVE - http://alternativa.hr/content/view/752/199/

DRAGO PLEČKO: FENOMENI - http://www.dragoplecko.hr/images/arena/2494.pdf

Za kraj ovog uvodnog dijela donosim vam jedan od najšokantnijih primjera reinkarnacije, a vi sami prosudite da li u tome ima istine ili nema. Tekst je preuzet sa stranica http://dalje.com/hr-zivot/reinkarnacija--mit-ili-stvarnost/293270

"Primjeri reinkarnacije su često spominjani te istraživani, a neki od njih su i šokantni. Tako je, primjerice, zabilježen slučaj Barbro Karlen koji je zapanjio svijet. Osim što djevojka frapantno sliči na Annu Frank, djevojčicu koja je svoj život tragično završila u nacističkom logoru, Barbro je već kao dijete od tri godine svojim roditeljima govorila da joj je ime Anna.

Kada su roditelji povjerovali u reinkarnaciju poznate djevojčice, odlučili su svoju kćer odvesti u Amsterdam, točnije, u kuću u kojoj se prava Anna Frank skrivala sa svojom obitelji od nacista. Mala Barbro roditelje je pješke, bez prethodnog saznanja adrese odvela točno pred kuću u kojoj se obitelj Frank skrivala. Nakon ovog događaja nametnulo se pitanje kolika je vjerojatnost da je to sve samo puka slučajnost?"

REINKARNACIJA - WICCANSKA VJEROVANJA

Wicca je jedna od tradicija Paganizma koja njeguje vjerovanje u reinkarnaciju. U Wicci se na ljudsku dušu gleda kao na jedan mali djelić Božanskoga i kako će se ona jednom vratiti svom Božanskom izvoru, ipak, zbog rasta i razvoja duše, zbog njene evolucije, ona prolazi kroz mnogo života kako bi iskusila sve i naučila sve. Poznato je da je vjerovanje u reinkarnaciju najutemeljenije na istoku i postoje teorije kako je ono dospjelo u paganske kulture. Jedna od teorija je miješanje znanja. U paganizmu se potiče obrazovanje i učenje svoga, ali i tuđih života pa su se tako od davnina proučavale druge kulture i od njih se učilo isto kao što ih se i podučavalo pa postoje brojni slučajevi šamana i vještica koji su putovali na susrete sa jogijima i budističkim svećenicima na razgovore i učenje. Druga teorija je da se vjerovanje u reinkarnaciju u paganizmu razvijalo simultano sa istočnim vjerovanjima, gledajući cikluse u prirodi, rast, pad i ponovni rast Mjeseca i slično, a obzirom da se slijedi priroda, slijedio se i koncept kružnog života, ova teorija vuče zaključke o istini iz velikih razlika između poimanja reinkarnacije u paganizmu i istočnim stavovima.

Kada se gleda na reinkarnaciju kao na odgovor na postavljeno pitanje o životu nakon smrti, u paganizmu ona je odgovor i na neka pitanja vezana uz život. Zašto se neki rode siromašni, a neki bogati? Zašto se neki rode bolesni, a neki zdravi? Reinkarnacija objašnjava da je to zato kako bi duša iskusila i proživjela sve situacije i stanja i iz svake naučila sve što treba naučiti. Onima koji ne vjeruju u reinkarnaciju često je vrlo teško prihvatiti smrt djeteta jer se čovjek zapita koja je svrha života djeteta, bolesnog djeteta i to samo nekoliko godina. To dijete je u tom životu naučilo sve što je trebalo i sada može krenuti dalje, u drugi život, drugu situaciju. Pojam homoseksualizma također je obrađen pomoću reinkarnacije koju Wicca zagovara. Gledano sa pozicije teorije vjerojatnosti, ne postoji mogućnost da se u svakom životu rodimo u istom spolu, a kako mnoge karakteristike i znanja prenosimo iz života u život, moguć je i prijenos privrženosti i ljubavi pa tako ako smo u ovom životu žena i volimo muškarce, a u drugom se rodimo kao muškarac i imamo jaku vezu sa prošlim životima i slučajno ili namjerno nosimo to znanje sa sobom u sljedeći život, ostati će nam privrženost i ljubav prema muškom spolu, bez obzira što ćemo se roditi kao muškarci. U paganizmu se tako na homoseksualizam ne gleda kao na bolest nego kao na anomaliju koja nije opasna i ne sprječava daljnji razvoj čovječanstva jer je kao i bilo koja druga anomalija rijetkost i ne predstavlja prijetnju u očuvanju vrste. Vrlo je čest slučaj da upravo ljudi homoseksualnog opredjeljenja imaju veću sklonost duhovnom razvoju jer su jače povezani sa znanjima iz prošlog života i mnogo bolje i brže prihvaćaju nova znanja i razvoje, hoće li to uistinu i ostvariti ovisi o okolini u kojoj se nalaze i osobnoj volji prema tome.

Autor Raymond Buckland reinkarnaciju je povezao sa sustavom školovanja. Krenete u jedan razred, učite i kada svladate sve u tom razredu, završite razred, odete na kratki odmor i upisujete sljedeći razred. Na sličan način se u paganizmu gleda na život. U jednom životu učite, kada naučite sve što ste trebali, završavate razred odnosno umrete, a u sljedeći se upisujete reinkarnacijom u sljedeći život. Postavlja se pitanje u što se reinkarniramo i kako. Tu je sada prva bitna razlika između hinduizma i paganizma. Neke kulture hinduizma propovjedaju da se čovjek može ponovno roditi i kao biljka ili životinja i postavljaju ljestvicu evolucije u kojoj je čovjek na vrhu pa se tako po zakonima karme, čovjek koji se ponaša "svinjski" rađa kao svinja i slično, odnosno vrača se na toj ljestvici u nazad ako nije u ovom životu živio na pravilan način pa se tako na svaki sljedeći život gleda kao na nagradu ili kaznu za ovaj život. To je jedno od tumačenja, no obzirom da postoje grane hinduizma postoje i različiti stavovi. Paganizam se odmaknuo od takvih tumačenja, u Wicci se vjeruje da dušu posjeduje sve, svaka biljka, svaka životinja i kako čovjek nije na vrhu ljestvice. Obzirom da postoje i brojne grane Wicce kao i brojne grane Hinduizma tako i Wicca ima različite stavove od grane do grane. Saxon Wicca tako vjeruje da se pas uvijek rađa kao pas, miš kao miš, čovjek kao čovjek, a da duša bira sredinu i spol, no mnogo je raširenije vjerovanje da se pas može reinkarnirati kao čovjek i čovjek kao miš i kako to također naša duša bira kako bi još jednu situaciju proživjela i iz nje maksimalno naučila.

Najčešće pitanje onih koji ne vjeruju u reinkarnaciju jest vezano uz rast stanovništva. U slučaju da reinkarnacija postoji zašto se konstantno povećava broj stanovnika na Zemlji? Ne postoji određen broj duša koje postoje, nove duše se stalno stvaraju od Božanskih sila, pa tako Wicca razlikuje "Mlade duše" i "Stare duše" gdje je mladima ovaj život prvi, a stare su već mnogo toga prošle. Vjeruje se da će se sa stagnacijom rasta populacije i zatim sa opadanjem populacije vidjeti da se više ne uvode nove duše. Ne smijemo smetnuti sa uma kako Wicca zajedno sa ostalim granama paganizma crpi mnogo toga iz znanosti pa tako gledajući u beskonačno veliki Svemir koji još nije ni približno dovoljno istražen vjeruje i u druge planete na koje se također možemo reinkarnirati pa tako nije dobro gledati samo sustav vezan uz Zemlju već sustav vezan uz Svemir za koji još ne znamo sa sigurnošću reći da li u svojoj veličini ima još planeta sa životom, a svaki život je reinkarnacija neke duše pa se tako reinkarniramo možda i u udaljene prostore Svemira još neistražene sa ovog planeta.

KARMA?

Wicca vjeruje da nagrade i kazne za svoja dijela primamo u ovom životu, ne u sljedećem. Ako smo zlostavljani u ovom životu to ne mora značiti da smo u prošlom bili zlostavljači, karma djeluje samo na jedan život, kada taj život završi, duša bira gdje će se roditi kako bi dalje učila i u taj život kreće iz početka, postoje jače i slabije veze sa prošlim životima no ne i one vezane uz karmu. U nekim granama Wicce na karmu se gleda kao trostruku. Kada činimo dobro, dobro nam se trostruko vrača, kada činimo zlo i ono nam se trostruko vrača, no to ne treba doslovno shvaćati. Buckland donosi primjer sa udarcem u lice. Nekoga udarimo u lice i napravimo mu masnicu, to ne mora značiti da će nas netko tri puta udariti u lice nego možda u budućnosti slomimo nogu što se smatra tri put gorom stvari od udarca u lice.

DA LI SPRIJEČITI ZLO?

Nakon ovog prethodno napisanog mnogi mogu zaključiti da je netko na primjer odlučio biti žrtva silovanja ili odlučio biti abortiran i kako se mi onda ne smijemo boriti protiv zla jer je to zlo odabrano nečijom voljom. To nije točno, dapače krivo je po svim vjerovanjima i podučavanjima paganizma i Wicce. Duša ne bira zlo, duša je na višem duhovnom nivou i nije sposobna odabrati čak ni da zlo bude učinjeno nad njom jer bi to impliciralo da se zlo mora dogoditi, ne mora. Kada se reinkarniramo, možemo biti manje ili više uspješni u svojom misiji koju smo si predodredili prije rođenja jer ne nosimo kompletna sjećanja duše sa sobom u novi život, a ljudski oblik toliko koliko je poseban toliko ima i svojih mana. Razne namjere raznih duša konstantno su u suživotu i nekoj vrsti sukoba, a obzirom da Wicca ne vjeruje u sudbinu, ništa nije zapisano u kamenu. Zato ni jedna duša ne bira biti abortirana niti silovana niti ubijena, ona bira nešto drugo, a kako bi naš rast napredovao, treba surađivati i treba svakoj duši omogućiti da živi i čini ono što je odabrala da će činiti u tom životu. Bolest je nešto sasvim drugo, bolest se može birati jer duša želi proživjeti bol, reakciju okoline, učenje iz te perspektive, nadu u ozdravljenje itd., no nikada se ne bira da nam netko drugi naudi jer sve funkcionira po pravilu da se nikome ne smije nauditi. Zato činjenje zla treba sprječavati, treba poticati ljude da postaju policajci, vatrogasci, doktori i da se brinu o uzrocima i posljedicama činjenja zla nad nekim no isto tako treba na našu djecu, prijatelje i okolinu djelovati, podučavati ih i savjetovati kako ne bi činili zlo drugima. Mi imamo slobodnu volju da činimo što želimo, sve dok ne naudimo drugome, a kako bi znali da li ćemo drugome nauditi, prvo se trebamo staviti u njegovu poziciju, razmisliti o posljedicama svakog svojeg dijela ili riječi i ne smijemo slijepo gurati svoje stavove, vjerovanja i djela jer i to drugima šteti.

KADA NASTUPA REINKARNACIJA?

Kada završimo sa jednim životom, period do sljedećeg života nije uvijek isti. Taj period ovisi o tome koliko nam treba da prođemo kroz sve što smo naučili za prošlog života i koliko nam treba da odaberemo sljedeći i pripremimo se za njega. Za to vrijeme možemo pomagati i onima koji već žive. U brojnim kulturama postoje vjerovanja u anđele, vile, zaštitnike itd. itd. Takva vjerovanja postoje i u Wicci kako bi duša iskusila i taj koncept pomaganja i zaštite. Dodatno vjerovanje koje je u brojnim tradicijama Wicce je i vjerovanje u "Svijet poslije" odnosno "Svijet vječnog ljeta" - "Summerland". To je mjesto u kojemu se duše odmaraju i pripremaju za sljedeći život i ima brojnih sličnosti sa Kršćanskim konceptom Raja samo što se u Paganizmu iz tog Raja duše ponovno vračaju, reinkarniraju sve dok ne nauče sve, ne iskuse sve, tada se stalno naseljuju u Summerland i spajaju sa energijom Bogova. Tako se na Summerland gleda kao na mjesto gdje bivaju duše između reinkarnacija.

Ne naudi nikome

Kada razmišljamo o svom odnosu sa drugim ljudima i sa nama samima vrlo često pomaže nam određeni set "pravila ponašanja" u kojemu je definirano što smijemo, a što ne smijemo, pa se slijedeći taj set osjećamo boljima ili lošijima ovisno o tome koliko ga slijedimo. Taj set pravila često definira i našu pripadnost određenoj religiji jer se uz nju veže. Postoje i ona nepisana pravila lijepog ponašanja kojih se držimo kako bi međusobno mogli što bolje i skladnije funkcionirati u zajednicama, kako poslovnim, tako i obiteljskim, prijateljskim ili vjerskim. Sami odabiremo da li ćemo se pravila držati ili nećemo i koliko su nam ta pravila prihvatljiva ili nisu.

U Kršćanstvu postoje zapovjedi, njih deset. Sama ta riječ "zapovjedi" ponekad zvuči mnogo ozbiljnije i oštrije od riječi "pravila" no to je ujedno i njihova svrha. Kada bi postojalo deset pravila, njih se ljudi ne bi u toj mjeri držali kao što se drže "zapovjedi", naravno, uz pretpostavku da se drže zapovjedi.

1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

Preskočiti ću na trenutak prve tri zapovjedi i pogledati ostalih sedam. U ovim zapovjedima kako bi se dobar Kršćanin trebao ponašati lijepo stoji da ne smije nauditi drugome. Oca i majku mora poštivati, oni to poštovanje zaslužuju, brinu se za nas, odgajaju nas i osim u ekstremnim situacijama gdje otac i majka imaju samo biološko značenje, ne ono puno ljubavi, brige i zaštite prema svojoj djeci, trebali bi se prema njima ponašati sa mnogo poštovanja i ljubavi jer ništa manje nisu zaslužili. Ubiti nekoga je direktan čin protiv njegove slobode i prava na život, na taj način mu očito činimo zlo. Bilo je pitanja i diskusija o tome kako se postaviti prema samoobrani, u ovom pravilu i ubojstvo iz samoobrane je zabranjeno jer treba gledati na ovaj život samo kao na pripremu za život nakon smrti, no Kršćani će o ovome mnogo bolje govoriti od mene. Po pitanju sagrješivanja bludno, bez obzira što u paganskom svijetu seks nije zabranjen i na njega se ne gleda kao što se gleda u kršćanstvu, treba se staviti u referentni sustav kršćanstva. Seks je tjelesno uživanje koje nas odvodi od boga i trebao bi služiti samo radi prokreacije, čak i u braku. U slučaju da vam se to čini rigorozno, ne dopustite da vas takvi stavove udalje od Kršćana. Pokušajte ih shvatiti. Kada se smatra da je seksualni čin loš, da čini zlo nama i partnerima, tada je normalno da se taj čin zabrani. To da li je to loše ili nije je sasvim druga rasprava, ali iz njihovog sustava razmišljanja, to je loše i normalno je da postoji zapovijed gdje se i ta loša stvar zabranjuje. Ukrasti od nekoga stvar ili lagati o nekome ne moram posebno objašnjavati, dovoljno je da se stavimo u situaciju osobe od koje je ukradeno ili o kojoj se lagalo pa da osjetimo i shvatimo zašto to ne bi smjeli činili i kakve su posljedice po te osobe. Zadnje dvije zapovjedi govore o ljubomori i zamjeranju drugima kada imaju ono što mi nemamo i želimo. O njima bi se najviše moglo govoriti jer treba razmišljati o skromnosti i zadovoljstvu sa onim što posjedujemo, a sa druge strane težnji boljemu, napretku, usavršavanju. U tomu svemu gledati na tuđe partnere ili tuđe stvari kao nešto što zamjeramo ljudima oko sebe je krivo. Trebali bi težiti tome da nađemo nešto slično što bi i nama odgovaralo, a ne da želimo točno to što drugi ima. Ljubomora je jako opasna i vodi do rastrojenosti uma.

Prve tri zapovjedi gledam kao ono što definira Kršćanstvo i nemam nikakvih problema sa time da ih se Kršćani drže, te zapovjedi ih definiraju kao pripadnike te religije. Svim dragim prijateljima Kršćanima koji ovo čitaju poručujem da iznosim svoja razmišljanja i stavove pa se tako ispričavam ako sam pogriješila u shvaćanju prihvaćanja tih zapovjedi sa njihove strane, odnosno u tome kako ih oni shvaćaju, jer to mogu samo pretpostaviti, a vrlo često to shvaćanje ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja ih naravno shvaćam na svoj način i tu nema potrebe za isprikom.

Vrlo često će se od Pagana čuti kako nam ne treba deset pravila jer nam je dosta samo jedno: NE NAUDI NIKOME. Imala sam potrebu napisati ovaj post upravo zato da približim paganima kršćanska pravila, a kršćanima ovo pagansko te povučem paralelu među njima jer često nam nedostaje komunikacije kako bi shvatili da težimo istim stvarima, no imamo drukčije puteve do njih. Tolerancija vodi prema miru, ali ne tolerancija gdje nećemo poštivati druge i samo na njih odmahivati rukom, uzdišući jer druge "trpimo" jer moramo radi lakšeg suživota. Zanimljiva je ta riječ tolerancija i na različite načine ju shvaćamo. Riječ tolerancija nastala je od grčke riječi tolerare koja znači sljedeće: podnositi, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje i uvjerenje. Obratite pozornost na "uvažavati". Uvažavati ima gotovo isto značenje kao i poštivati, to nas vodi do zaključka da tolerancija znači poštivanje drugih, njihovih drukčijih stavova, načina života i slično. Nije potrebno slagati se sa nečijim mišljenjem kako bi ga poštivali i smatrali jednako vrijednim kao i osobno mišljenje, a osobi dopustili pravo da ga posjeduje i izražava. Zato je bitno da kršćanin i paganin razgovaraju, razmjenjuju mišljenja i iskustva, jedan drugome pomažu, međusobno se poštuju jer krajnji cilj im je isti, biti dobre osobe u očima bogova u koje vjeruju, biti dobre osobe u svojim očima, razviti se duhovno. Na putu prema tim ciljevima i kršćanima i paganima je zabranjeno činiti zlo drugima, kršćani imaju nekoliko pravila, pagani samo jedno, no i jednima i drugima ta pravila govore isto. Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog u većini zemalja.

Sada o samom pravilu "Ne naudi nikome" i razlogu zašto je postalo ime ovog bloga. Inače, na engleskom jeziku pravilo glasi "Harm none", taj jezik ne podnosi duple negacije pa je neispravno reći Do not harm none, no hrvatski jezik duple negacije prihvaća pa je tako na hrvatsko jeziku pravilnije reći "Ne naudi nikome" nego "Naudi nikome". Mnogi su mi prijatelji ukazali na to i zamolili me da ispravim ime bloga kako bi bilo ispravnije, ja to i dalje odbijam iz osobnih razloga, naslov bloga će i dalje biti pismeno neispravan jer na taj način definira mene, pismeno neispravnu. Koristeći editore teksta i uz pomoć drage Oceane trudim se da tekstovi budu pravopisno točni no obzirom da je ovo moj blog, a ja nesavršena po pitanju te pismenosti, ime bloga na upravo to ukazuje, mene, a preko mene i na ovaj blog, oboje nesavršeni, ali jedinstveni.

Nekome nauditi možemo na mnogo načina, možemo to učiniti dijelom poput krađe, ubojstva, grubih riječi, udarca i slično, no možemo to učiniti i indirektno lažima, gestama, postupcima. Ovo pravilo odnosni se i na nas same jer "nikome" uključuje i nas. Sebi možemo nauditi tako da ne vodimo brigu o našem fizičkom i duhovnom tijelu, da uzgajamo u sebi ljubomoru, srdžbu, netoleranciju, mržnju i slično, da unosimo u tijelo supstance koje mu štete poput droga, alkohola itd. Pa tako, kada ne poštujete drugoga, mrzite ili osuđujete u stvari i sebi štetite, a time kršite pravilo. Ovo pravilo međutim, po tvrdnjama mnogih u kontradikciji je sa samim sobom, mnogi kažu i nemoguće za slijediti, odnosi se na problem samoobrane. Kroz povijest i samoobrana se smatrala nanošenjem zla drugome. Obzirom da se vjeruje u reinkarnaciju i smrt prihvača samo kao prijelaz iz jednog života u drugi, ne bi je se trebalo bojati pa od tuda i gledanje na samoobranu kao nešto što ne bi trebalo činiti. To je jedan od razloga zašto je progon vještica bio toliko uspješan nažalost. Kako je vrijeme prolazilo i kao i sve druge kulture i paganizam se razvijao, ljudi su razmišljali i raspravljali sve više. Došlo se do drugog zaključka, odbijanje samoobrane je činjenje zla sebi. Već sam napomenula da "nikome" uključuje i nas same pa tako ako se ne branimo od zla samom tom pasivnošću i ne odbijanjem tuđih napada sebi direktno činimo zlo. Još danas se vode filozofske rasprave o ovoj temi u paganskom svijetu i ne mogu tvrditi koji stav je ispravan. Mom partneru ovo je pitanje najvažnije, odnosno moj odgovor na to pitanje jer me definira kao osobu s kojom on želi ili ne graditi život i imati je za životnog partnera i roditelja svojoj djeci. Hoću li ja sebe i svoju djecu braniti ili neću? Drago mi je da sam mu umirila sumnje jer meni je samoobrana prihvatljiva. Moj stav je takav da sebe trebamo štiti od zla, kako duhovnog tako i fizičkog jer u paganizmu i jedno i drugo tijelo je bitno.

Koja je dakle poanta pravila "Ne naudi nikome"? Nikome, pa ni sebi ne smijemo nauditi na nijedan način uz napomenu da smo mi na prvome mjestu, a ne drugi. Kada bi drugi bili na prvome mjestu, štetili bi sebi i samoobrana bi bila pogrešna, kada stavimo sebe na prvo mjesto i prvotno volimo, poštujemo i razvijamo sebe tako da sebi ne činimo zlo i ne dopuštamo da se zlo nad nama čini tada možemo uspješno isto priuštiti i drugima sa jednakim poštovanjem i ljubavlju. Puno pravilo glasi "And ye harm none, do what ye will" odnosno "Ne naudi nikome, čini što želiš" ili "Sve dok ne naudiš nikome, čini što želiš." Bitno je i to pravilo sagledati u cijelosti. Čini što želiš se odnosi na našu slobodu djela i misli. Sve dok ja nikom ne činim zlo time što po kući hodam bez odjeće, hodati ću bez odjeće. To je samo jedan od primjera, bitno je uvidjeti tu slobodu koja je uvjetovana tuđom slobodom. Nećemo hodati goli po školama i bolnicama jer ćemo time smetati ljudima koji se tamo nalaze, no na mjestima gdje nikome ne smetamo, ništa nas ne sprječava da činimo što želimo.

Važno je naravno i shvatiti kako ljudi iz različitih religija različito percipiraju "zlo". To je jedini razlog netolerancije i sukoba među religijama. Jedna religija neku stvar smatra lošom, druga ju smatra dobrom, prirodno je tada od strane ove prve religije da kaže kako pripadnik druge čini zlo, jer gleda iz svojeg sustava razmišljanja, stavova i osjećaja. Tako na primjer najveći kamen spoticanja među pružanjem ruke između pagana i kršćana predstavlja upravo seks. U paganizmu seks nije tabu i nije činjenje zla sve dok je između osoba koje su  psihički zdrave, odrasle, odgovorne i obje na njega pristanu. Dapače, na seks se gleda kao na jedan od načina kojima se ulazi u više stanje duha, u njemu se uživa i potiče se njegovo što češće uživanje. Normalno je da kršćani smatraju da griješimo jer ga oni ne doživljavaju na taj način. Mnogi od njih smatraju da se na taj način udaljavamo i od same mogućnosti razvoja u viša bića jer se ne držimo ispravnog puta, onoga što oni smatraju jedinim ispravnim putem. Time smo se opet vratili na početak svakog razgovora i diskusije o različitostima, toleranciji i miru među religijama, tvrdnji da postoji samo jedna prava religija, samo jedan ispravan način, samo jedan točan put. Iz stava da postoji samo jedna ispravna religija normalno je da ne može proizaći prihvaćanje drugoga kao ravnopravnoga pa zato dragi pagani nemojte osuđivati kršćane ako vas ne poštuju jer i to nepoštivanje je ono u što oni vjeruju, dio njihove religije, a to ne možete osuđivati. Tako kako mi imamo pravo na svoju vjeru, imaju i oni na svoju, a dio njihove vjere govori da je samo jedan Bog i da se samo po Njemu može spasiti. Sve dok vam ne čine zlo, oni na svoja uvjerenja imaju jednaka prava kao i mi na svoja. Kako mi tražimo njih da poštuju nas tako i mi moramo poštivati njih, bez obzira što se sa njihovim stavovima ne slažemo. Priznajem da je to teško postići no uvjeravam vas da kad prvi put prihvatite nekoga tko vas ne voli i ne poštuje kao sebi ravnopravnoga i osobu koju unatoč tome volite i poštujete, iskusiti ćete mir koji vam riječima ne mogu opisati.

Moja poruka glasi: volite i poštujte. Toliko koliko prihvaćate sebe kao nešto divno, točno i prirodno, toliko isto prihvaćajte i druge bez obzira što su od vas različiti. Na taj način otvoriti ćete si mogučnost da upoznate divne i izuzetne ljude koji pripadaju drugim religijama u čijem društvu ćete uživati i koje ćete vrlo brzo zavoljeti bez obzira što ste toliko različiti.

Budite blagoslovljeni!

Pomoć svim roditeljima

Ovaj post posvećujem svim zabrinutim roditeljima raznih religija koji sumnjaju ili sa sigurnošću znaju da im je dijete zainteresirano za Wiccu ili Paganizam općenito. Pretpostavljam samo jednu stvar i ništa više. Neću pretpostaviti da ste spremni na dijalog ili da tražite informacije, možda već imate svoj stav i ne želite ga mijenjati, to je u redu. Pretpostaviti ću jedino da volite svoje dijete i da ga želite zaštiti od negativnih stvari, kao što to svaki brižni i odgovorni roditelj želi.

Postoje samo dva razloga zašto ste zabrinuti. Jedan je vaš strah da će Vam se djetetu nešto loše dogoditi, da će upoznati krive ljude koji će ga odvesti na krivi put, koji će mu na bilo koji način nauditi ili da će radi povezanosti sa paganizmom donijeti neke krive životne odluke i na taj način si uništiti perspektivnu budućnost. Drugi razlog vaše zabrinutosti su stavovi koji su u direktnoj suprotnosti sa Vašim religijskim stavovima. Na ovim stranicama nećete naići na predrasude prema Vašoj religiji. Imate potpuno pravo na svoju vjeru i u potpunosti shvaćam težinu situacije kada postojanje i vjerovanje u određene dogme želite iz ljubavi prenijeti na svoje dijete, a ono to odbija. Sve što činite, činite iz brige za dobrobit svojeg djeteta i nastavak ovog teksta temelji se upravo na tome.

BUNTOVNIŠTVO ADOLESCENTA

Prvo što trebate znati je kako izgleda prirodno ponašanje adolescenta. U toj dobi pojavljuje se odbacivanje autoriteta i roditeljske kontrole zajedno sa intenzivnih zbližavanjem sa vršnjacima. Mnogi tinejdžeri dolaze u Wiccu upravo iz razloga kako bi se pobunili protiv roditelja. U ovom životnom periodu stavovi roditelja se doživljavaju zastarjelim pa samim time i krivima i česta je pojava da mladi ljudi tada isprobavaju upravo stvari koje im roditelji brane ili smatraju pogrešnima. U ovom slučaju nemate previše razloga za brigu jer svi adolescenti koji se priključe Wicci iz ovog razloga vrlo brzo od nje i odustanu kad shvate da je potrebno mnogo rada, učenja i sklapanja mirnih odnosa baziranih na poštovanju sa svima, a prvenstveno sa roditeljima i obitelji.

BIJEG OD SUROVE STVARNOSTI

U današnjem svijetu mladi ljudi su okruženi negativnošću. Koliko god oni pokušavali negirati postojanje loših stvari, ne mogu od njih pobjeći. Na televiziji, radiju, internetu i novinama okruženi smo vijestima o smrti, ratovima, zločinima i korupciji. U ovo vrijeme kada se mlada osoba pokušava izgraditi i kada pokušava dokučiti kakav je to svijet oko nje, često upravo od tog svijeta i bježi jer se ne zna sa njime nositi. Jedan način bijega je zatvaranje pred ozbiljnim temama pa tako mnogi tinejdžeri odbijaju gledati dokumentarne emisije, gledati vijesti, razgovarati o politici i slično nego pribjegavaju igranju igara na računalu, čitanju časopise laganih tema, fokusiraju se na članke o odijevanju, humoru i slično. Drugi način bijega je fantazija. Danas postoje mnoge knjige i filmovi o čarobnjacima, vilama i raznim junacima koji pobjeđuju zlo. Sa takvim junacima se mnogi mladi ljudi identificiraju pa nije nimalo čudan uspjeh knjiga poput Harry Pottera ili Sumrak sage. Mnogo je lakše prihvatiti imaginarne svjetove, u kojima dobro uvijek pobjeđuje bez obzira na specijalne efekte i čestu nerealnost, nego brutalnu stvarnost ispunjenu brojnim nepravdama. Wicca i vještice se danas nakon mnogo godina negativne propagande počinju pokazivati u dobrom svijetlu, Postoje filmovi, serije i knjige koje prikazuju dobre vještice koje se bore protiv zla, jednim zamahom čarobnog štapića pospreme neurednu sobu i uvijek su lijepe, pametne i uspješne. Kada se Vaše dijete upozna sa principima Wicce, kada shvati da nema čarobnog štapića koji rješava sve probleme i da će svoj nered uvijek morati samo pospremati te kako svaka odluka nosi posljedice s kojima se mora nositi, čest je slučaj da će ostati razočarano i napustiti Wiccu. Wicca nije igra, nije mladenački hir i iziskuje mnogo više odgovornosti nego što su mladi ljudi spremni prihvatiti.

VI MORATE BITI INFORMIRANI

Sigurna sam da ste se barem jednom našli u situaciji kada Vam netko pametuje, a Vi znate da ta osoba nije uopće upoznata sa temom o kojoj pričate. Isto tako se osjeća Vaše dijete kada mu govorite o nečemu što ne znate i ne razumijete. Informirajte se. Dijete će Vas ozbiljno shvatiti samo ako baratate sa znanjem o temi o kojoj sa njime pričate. Na internetu je mnoštvo literature, na hrvatskom i stranim jezicima. Mnogo je i loše literature, neistinite, no isto kako ćete se Vi susretati sa raznom literaturom, budite uvjereni da se i Vaše dijete sa istom tom lošom literaturom susrelo. Na ovaj način znati ćete što Vam je dijete pročitalo, u što vjeruje, što eventualno može na njega negativno utjecati, a što pozitivno. Postoje brojni renomirani autori na ove teme na čije citate se možete pozvati kada želite dokazati djetetu da je nešto krivo shvatilo ili da je pročitalo lošu neistinitu literaturu. Prije svega, vjerujte mi, dijete će Vas mnogo ozbiljnije shvatiti kada vidi da ste pokazali interes za ono što ga zanima i kada s Vama može otvoreno razgovarati bez da pritom gubi previše vremena opravdavajući se i objašnjavajući Vam stvari koje Vi već znate.

Ne postoji poganska tradicija, pa tako to nije ni Wicca, u kojoj će odrasle osobe pokušati preobratiti Vaše dijete. To je prva stvar s kojom morate upoznati dijete. Wicca ne potiče već osuđuje laganje i neodgovorno ponašanje, a maloljetne članove se potiče da razgovaraju sa roditeljima. Nažalost, svijet je prepun loših ljudi i radi obostrane želje da se Vaše dijete zaštiti od zla, prvo mu objasnite da namjere osoba koje mu govore da laže roditeljima ili da radi nešto protiv njih ili bez njihovog znanja, sigurno nije dobro namjerno i nema nikakve veze sa Wiccom. Wicca njeguje iskrenost, ljubav i mir, posebno unutar obitelji, pa objasnite djetetu da svaka dobro namjerna osoba prije bilo kakvog poučavanja ili rada sa maloljetnikom prvo želi vidjeti i razgovarati sa njegovim roditeljima.

KAKO REAGIRATI?

Kada imamo samo nekoliko načina reakcije, tada je najteže odabrati. Kada ste shvatili da Vam je dijete ozbiljno zainteresirano za Wiccu i taj interes nema veze sa buntovništvom niti bijegom od stvarnosti već iskrenom zainteresiranošću, imate dvije opcije. Prva je poticati dijete da što više nauči o Wicci, da se informira, čita, a tek onda, kada je prošlo mnogo literature, donese odgovornu odluku. Druga opcija je u potpunosti zabraniti djetetu bilo kakvu povezanost sa Wiccom. Vi imate pravo na obje opcije i nitko Vam ne može reći koja je ispravna, no ono čega morate biti svjesni da svaka od tih opcija sa sobom nosi i posljedice. 

KOMUNIKACIJA

Najbitnije je da razgovarate sa svojim djetetom na miran način bez obzira na koju opciju ste se odlučili. Vikanjem nećete ništa postići. U slučaju da Vam religija kojoj pripadate donosi stavove da su Paganizam i Wicca zlo i Vi te iste stavove želite prenijeti djetetu, učinite to mirnim putem. Objasnite mu da se ne slažete sa njegovim interesom zbog određenih razloga koje i navedite. Pokušajte izbjegavati rečenice poput "Zato jer ja tako kažem!", "Gorit ćeš u Paklu" ili "To je Sotonizam" Takve rečenice samo će Vas udaljiti od djeteta. Sigurna sam da o vašoj vjeri možete govoriti i kroz poruke ljubavi i mira bez obzira kojoj religiji pripadali. Pokušajte djetetu objasniti svoju vjeru i svoje stavove pa će lakše shvatiti Vašu zabrinutost. Bitno je da ne naglašujete samo stvari u koje vjerujete već i ZAŠTO u njih vjerujete. Podijelite sa djetetom i kako se osjećate, približite mu se no nemojte zaboraviti da ste na prvom mjestu roditelj, ne prijatelj. Vaša je dužnost dijete naučiti kako biti samostalno i donositi pravilne odluke znajući da svaka odluka ima i posljedice s kojima se samo osoba koja donosi odluku mora nositi. 

Budite svjesni da sve poruke koje govorite djetetu morate prvo primijeniti na sebi. Ako govorite o miru i ljubavi, tada taj isti mir i ljubav morate pokazati. Vaše odluke također imaju posljedice. U slučaju da djetetu zabranite bilo kakvu vezu sa Wiccom, postoji mogućnost da ćete se udaljiti od njega i da će kada postane punoljetno možda i dalje htjeti proučavati Wiccu, a Vas smatrati osobom koja mu je to odgodila i branila. Kada postane odrasla i odgovorna osoba Vaš odnos možda neće biti onakav kakav želite jer će Vam dijete zamjerati. U drugom slučaju, ako dijete potaknete da proučava i uči Wiccu, morate postaviti pravila, kontrolirati ga i razgovarati redovito s njim kako bi smanjili rizik od netočnih informacija i poznanstava sa lošim ljudima. U tom slučaju će biti još mnogo razgovora koje ćete morati obaviti. Ne postoji škola za roditelje i jedini način da svoj posao obavite dobro jest da sve što činite, činite iz ljubavi prema djetetu, ali informirajući se, savjetujući se sa knjigama o odgoju, psiholozima i pedijatrima, drugim roditeljima. Ne postoji dvoje iste djece no ne postoji ni dvoje istih roditelja niti obiteljskih situacija pa tako prije bilo koje odluke koju ćete donositi vezano uz Vaše dijete, pročitajte o toj temi. Posavjetujte se sa ljudima koji su to prošli. Informirajte se.

U Vašem životu i životu Vašeg djeteta želim Vam mnogo uspjeha, dobrih odluka, poštovanja, ljubavi i mira.

Drawing down the Moon

Upijanje Mjeseca je jedan od najčešćih i najlijepših rituala koje Wiccani i pripadnici drugih poganskih religija prakticiraju. Njegova snaga je u izravnom primanju energije u tijelo i ovisno o našoj otvorenosti i spremnosti na nju, energija se očito manifestira u obliku trnaca, topline, smijeha, suza, stanja transa i slično, iskustva su različita.
Upijanje Mjeseca se kao ritual osmišlja individualno i osim u kovenima, rijetko se koriste šablone. Neki prije samog obreda uzmu papir i napišu što će govoriti i raditi, a neki se prepuste i govore prvo što im padne na pamet otvarajuči se tako dodatno pred Boginjom. Postoje situacije kada će Vam biti najugodnije Boginji se obračati nekim imenom poput Isis, Astarte, Demeter, Hecate, Kali, Inanna, Bride, Artemis, Brigit, Diana, u nekim prilikama nazivat ćete ju Mjesecom, a nekad ćete joj se obračati samo s riječju Božice ili Boginjo. Koristiti možete i imena punih mjeseca po mjesecima, imena su različita u raznim kulturama:


KELTI:
Siječanj: Potpuni (veliki)                        
Veljača: Ledeni, Mjesec Leda               
Ožujak: Mjesec Vjetra                           
Travanj: Rastući, Mjesec Rasta            
Svibanj: Svijetli Mjesec                          
Lipanj: Mjesec Konja                             
Srpanj: Mjesec Traženja, Mjesec Zahtjeva
Kolovoz: Mjesec Rasprava
Rujan: Mjesec Pjesme
Listopad: Mjesec Žetve
Studeni: Crni Mjesec
Prosinac: Hladni Mjesec


SREDNJOVJEKOVNI:
Siječanj: Mjesec Vuka                                    
Veljača: Mjesec Oluje                                   
Ožujak: Čisti Mjesec                                      
Travanj: Mjesec Sjemena, Mjesec Sijanja       
Svibanj: Mjesec Zeca                                    
Lipanj: Mjesec Diane                                    
Srpanj: Mjesec Medovine
Kolovoz: Mjesec Kukuruza
Rujan: Mjesec Ječma
Listopad: Krvavi Mjesec
Studeni: Snježni Mjesec, Mjesec Snijega
Prosinac: Mjesec Hrasta



NEO PAGANSKI:
Siječanj: Mjesec Leda                              
Veljača: Mjesec Snijega                             
Ožujak: Mjesec Smrti                                 
Travanj: Mjesec Buđenja                            
Svibanj: Mjesec Trave                                
Lipanj: Mjesec Sijanja, Mjesec Sadnje        
Srpanj: Mjesec Ruže, Rumeni Mjesec
Kolovoz: Svijetli Mjesec
Rujan: Mjesec Žetve
Listopad: Krvavi mjesec
Studeni: Mjesec Duge Noći
Prosinac: Mjesec Hrasta


Obred možete raditi vani ili unutra, a može biti dio vašeg večeg ritala u kojima ste pozvali i Elemente ili može biti samostalni ritual, u slučaju samostalnog vrijeme koje možete predvidjeti je 15 min - 60 min ovisno o tome što ste isplanirali. Dolje je moj osobni rital "upijanja Mjeseca" i može vam poslužiti kao pomoć dok pišete svoj no predlažem vam da oslobodite maštu i opustite se, osobni rituali su uvijek značajniji.



"Upijanje Mjeseca"


1. Opustiti se i razmisliti o nakani povezivanja sa Boginjom, je li to u svrhu prizivanja Njene pomoći u nečemu ili samo kao uživanje u Njenoj prisutnosti. Postoji li nešto što želimo napustiti ili nešto što želimo postići, želimo li ostvariti bolji odnos sa Boginjom u svakodnevnici ili joj se možda za nešto želimo zahvaliti.
2. Mjesto rituala pripremiti, postaviti svijećice, eventualno simbol Boginje ili kipić i ako je moguće, neki cvijet i postaviti tako da kada stanete ispred svijeća ili svijeće gledate u Mjesec.
3. Opustiti se i zapaliti svijeće. Stati uspravno skupljenih nogu i nekoliko puta pucketati prstima ili pljesnuti, a može se koristiti i zvono, kako bi se fokusirali i očistili um od svega.
4. Duboko i smireno disati i prekrižiti ruke preko ramena lagano formirajuči slovo X na prsima.
5. Pozdraviti Boginju i nastaviti joj se obraćati, reći ono što joj želimo reći i dozvati ju da uđe u nas. Mogu se koristiti i prizivi raznih boginja koje smo prethodno pripremili.
6. Lagano se rašire noge u razinu ramena a ruke se otvore od nas ili u zrak ili u razini ramena se rašire, a mogu se i samo lagano ispružiti. Tada se počinje prihvaćati boginju u tijelu. Nekada će to ići postupno i osjećat ćemo kako se punimo energijom Mjeseca, kako nam se otvaraju čakre ili kako nas obavija sve jača toplina, a nekada će to biti vrlo iznenadno. Kada se dogodi, dopustite boginji da govori kroz Vas, budite njen glas, osjetite ju i poslušajte što Vam ima za reći. Kada je gotova, opustite se i zahvalite joj.
7. Energiju nakupljenu u Vašem tijelu koju ne bi bili u stanju dalje koristiti u svakodnevnom životu pustite iz sebe, ali ne nazad u Mjesec već u Zemlju, primite se za drvo ili dodirnite zemlju i ispraznite se.


7.veljače 2012. Puni mjesec, osobne fotografije sa rituala:

Blagoslovljen Vam svima Esbat! )O(

Wiccan Rede, Wiccan Credo, Three-fold law

Wiccan Credo - PJESMA WICCE se sastoji od teksta koji nam objašnjava pravila i ponašanje, Wiccan Rede-a odnosno PRAVILA WICCE i Trostrukog pravila. Postoji nekoliko priča o njenom izvoru, neki vjeruju da ju je 1910. napisala Adriana Porter dok drugi vjeruju da je Pjesma nastala negdje između 1950. i 1960. među sljedbenicima Geralda Gardnera.
Trostruko pravilo je navedeno u posljednjoj strofi :
"Mind the Three-fold Laws you should three times bad and three times good." 
U toj rečenici se ukazuje na pravilo Karme koje govori da sve što učinimo, vrača nam se trostruko bez obzira da li učinili dobro ili loše, a odnosi se na djela, misli, geste, utjecanje na volju, korištenje energije u bilo koju svrhu itd.
PRAVILO WICCE:
"An Ye Harm None, Do What Ye Will" 
Ovo pravilo nam govori da imamo slobodnu volju činiti što god želimo, pa i uživati u životu sve dok time ne štetimo drugima i sebi. Treba podsjetiti da drugima štetiti možemo na mnogo načina, ne samo djelima.
Pročitaj cijeli članak

ŠTO JE WICCA?

Wicca je religija mira i ljubavi, u njoj nema propasti, kazna niti patnje, a nagrade primamo u ovom životu. Ona pripada Poganskim religijama koje štuju, vjeruju i slave prirodne sile Zemlje i Svemira kroz rituale i osobne odnose. Prikazi takvih Kozmičkih sila mogu se štovati preko dva Božanstva Boga i Božice, ali i u bilo kojem drugom obliku, ovisno o praksi i želji svakog čovjeka. Snaga Wicce i jest u Njenoj fleksibilnosti, Ona nikada nije bila fiksna niti bi to ikada trebala postati jer potiče kreativnost i individualnost kod svakog vjernika.

Pročitaj cijeli članak