ZEMLJA

Sretan Vam dan planete Zemlje. Sjetite se stare indijanske poslovice koja kaže da planet nismo naslijedili od predaka već posudili od naših potomaka.

Ne naudi nikome

Kada razmišljamo o svom odnosu sa drugim ljudima i sa nama samima vrlo često pomaže nam određeni set "pravila ponašanja" u kojemu je definirano što smijemo, a što ne smijemo, pa se slijedeći taj set osjećamo boljima ili lošijima ovisno o tome koliko ga slijedimo. Taj set pravila često definira i našu pripadnost određenoj religiji jer se uz nju veže. Postoje i ona nepisana pravila lijepog ponašanja kojih se držimo kako bi međusobno mogli što bolje i skladnije funkcionirati u zajednicama, kako poslovnim, tako i obiteljskim, prijateljskim ili vjerskim. Sami odabiremo da li ćemo se pravila držati ili nećemo i koliko su nam ta pravila prihvatljiva ili nisu.

U Kršćanstvu postoje zapovjedi, njih deset. Sama ta riječ "zapovjedi" ponekad zvuči mnogo ozbiljnije i oštrije od riječi "pravila" no to je ujedno i njihova svrha. Kada bi postojalo deset pravila, njih se ljudi ne bi u toj mjeri držali kao što se drže "zapovjedi", naravno, uz pretpostavku da se drže zapovjedi.

1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

Preskočiti ću na trenutak prve tri zapovjedi i pogledati ostalih sedam. U ovim zapovjedima kako bi se dobar Kršćanin trebao ponašati lijepo stoji da ne smije nauditi drugome. Oca i majku mora poštivati, oni to poštovanje zaslužuju, brinu se za nas, odgajaju nas i osim u ekstremnim situacijama gdje otac i majka imaju samo biološko značenje, ne ono puno ljubavi, brige i zaštite prema svojoj djeci, trebali bi se prema njima ponašati sa mnogo poštovanja i ljubavi jer ništa manje nisu zaslužili. Ubiti nekoga je direktan čin protiv njegove slobode i prava na život, na taj način mu očito činimo zlo. Bilo je pitanja i diskusija o tome kako se postaviti prema samoobrani, u ovom pravilu i ubojstvo iz samoobrane je zabranjeno jer treba gledati na ovaj život samo kao na pripremu za život nakon smrti, no Kršćani će o ovome mnogo bolje govoriti od mene. Po pitanju sagrješivanja bludno, bez obzira što u paganskom svijetu seks nije zabranjen i na njega se ne gleda kao što se gleda u kršćanstvu, treba se staviti u referentni sustav kršćanstva. Seks je tjelesno uživanje koje nas odvodi od boga i trebao bi služiti samo radi prokreacije, čak i u braku. U slučaju da vam se to čini rigorozno, ne dopustite da vas takvi stavove udalje od Kršćana. Pokušajte ih shvatiti. Kada se smatra da je seksualni čin loš, da čini zlo nama i partnerima, tada je normalno da se taj čin zabrani. To da li je to loše ili nije je sasvim druga rasprava, ali iz njihovog sustava razmišljanja, to je loše i normalno je da postoji zapovijed gdje se i ta loša stvar zabranjuje. Ukrasti od nekoga stvar ili lagati o nekome ne moram posebno objašnjavati, dovoljno je da se stavimo u situaciju osobe od koje je ukradeno ili o kojoj se lagalo pa da osjetimo i shvatimo zašto to ne bi smjeli činili i kakve su posljedice po te osobe. Zadnje dvije zapovjedi govore o ljubomori i zamjeranju drugima kada imaju ono što mi nemamo i želimo. O njima bi se najviše moglo govoriti jer treba razmišljati o skromnosti i zadovoljstvu sa onim što posjedujemo, a sa druge strane težnji boljemu, napretku, usavršavanju. U tomu svemu gledati na tuđe partnere ili tuđe stvari kao nešto što zamjeramo ljudima oko sebe je krivo. Trebali bi težiti tome da nađemo nešto slično što bi i nama odgovaralo, a ne da želimo točno to što drugi ima. Ljubomora je jako opasna i vodi do rastrojenosti uma.

Prve tri zapovjedi gledam kao ono što definira Kršćanstvo i nemam nikakvih problema sa time da ih se Kršćani drže, te zapovjedi ih definiraju kao pripadnike te religije. Svim dragim prijateljima Kršćanima koji ovo čitaju poručujem da iznosim svoja razmišljanja i stavove pa se tako ispričavam ako sam pogriješila u shvaćanju prihvaćanja tih zapovjedi sa njihove strane, odnosno u tome kako ih oni shvaćaju, jer to mogu samo pretpostaviti, a vrlo često to shvaćanje ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja ih naravno shvaćam na svoj način i tu nema potrebe za isprikom.

Vrlo često će se od Pagana čuti kako nam ne treba deset pravila jer nam je dosta samo jedno: NE NAUDI NIKOME. Imala sam potrebu napisati ovaj post upravo zato da približim paganima kršćanska pravila, a kršćanima ovo pagansko te povučem paralelu među njima jer često nam nedostaje komunikacije kako bi shvatili da težimo istim stvarima, no imamo drukčije puteve do njih. Tolerancija vodi prema miru, ali ne tolerancija gdje nećemo poštivati druge i samo na njih odmahivati rukom, uzdišući jer druge "trpimo" jer moramo radi lakšeg suživota. Zanimljiva je ta riječ tolerancija i na različite načine ju shvaćamo. Riječ tolerancija nastala je od grčke riječi tolerare koja znači sljedeće: podnositi, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje i uvjerenje. Obratite pozornost na "uvažavati". Uvažavati ima gotovo isto značenje kao i poštivati, to nas vodi do zaključka da tolerancija znači poštivanje drugih, njihovih drukčijih stavova, načina života i slično. Nije potrebno slagati se sa nečijim mišljenjem kako bi ga poštivali i smatrali jednako vrijednim kao i osobno mišljenje, a osobi dopustili pravo da ga posjeduje i izražava. Zato je bitno da kršćanin i paganin razgovaraju, razmjenjuju mišljenja i iskustva, jedan drugome pomažu, međusobno se poštuju jer krajnji cilj im je isti, biti dobre osobe u očima bogova u koje vjeruju, biti dobre osobe u svojim očima, razviti se duhovno. Na putu prema tim ciljevima i kršćanima i paganima je zabranjeno činiti zlo drugima, kršćani imaju nekoliko pravila, pagani samo jedno, no i jednima i drugima ta pravila govore isto. Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog u većini zemalja.

Sada o samom pravilu "Ne naudi nikome" i razlogu zašto je postalo ime ovog bloga. Inače, na engleskom jeziku pravilo glasi "Harm none", taj jezik ne podnosi duple negacije pa je neispravno reći Do not harm none, no hrvatski jezik duple negacije prihvaća pa je tako na hrvatsko jeziku pravilnije reći "Ne naudi nikome" nego "Naudi nikome". Mnogi su mi prijatelji ukazali na to i zamolili me da ispravim ime bloga kako bi bilo ispravnije, ja to i dalje odbijam iz osobnih razloga, naslov bloga će i dalje biti pismeno neispravan jer na taj način definira mene, pismeno neispravnu. Koristeći editore teksta i uz pomoć drage Oceane trudim se da tekstovi budu pravopisno točni no obzirom da je ovo moj blog, a ja nesavršena po pitanju te pismenosti, ime bloga na upravo to ukazuje, mene, a preko mene i na ovaj blog, oboje nesavršeni, ali jedinstveni.

Nekome nauditi možemo na mnogo načina, možemo to učiniti dijelom poput krađe, ubojstva, grubih riječi, udarca i slično, no možemo to učiniti i indirektno lažima, gestama, postupcima. Ovo pravilo odnosni se i na nas same jer "nikome" uključuje i nas. Sebi možemo nauditi tako da ne vodimo brigu o našem fizičkom i duhovnom tijelu, da uzgajamo u sebi ljubomoru, srdžbu, netoleranciju, mržnju i slično, da unosimo u tijelo supstance koje mu štete poput droga, alkohola itd. Pa tako, kada ne poštujete drugoga, mrzite ili osuđujete u stvari i sebi štetite, a time kršite pravilo. Ovo pravilo međutim, po tvrdnjama mnogih u kontradikciji je sa samim sobom, mnogi kažu i nemoguće za slijediti, odnosi se na problem samoobrane. Kroz povijest i samoobrana se smatrala nanošenjem zla drugome. Obzirom da se vjeruje u reinkarnaciju i smrt prihvača samo kao prijelaz iz jednog života u drugi, ne bi je se trebalo bojati pa od tuda i gledanje na samoobranu kao nešto što ne bi trebalo činiti. To je jedan od razloga zašto je progon vještica bio toliko uspješan nažalost. Kako je vrijeme prolazilo i kao i sve druge kulture i paganizam se razvijao, ljudi su razmišljali i raspravljali sve više. Došlo se do drugog zaključka, odbijanje samoobrane je činjenje zla sebi. Već sam napomenula da "nikome" uključuje i nas same pa tako ako se ne branimo od zla samom tom pasivnošću i ne odbijanjem tuđih napada sebi direktno činimo zlo. Još danas se vode filozofske rasprave o ovoj temi u paganskom svijetu i ne mogu tvrditi koji stav je ispravan. Mom partneru ovo je pitanje najvažnije, odnosno moj odgovor na to pitanje jer me definira kao osobu s kojom on želi ili ne graditi život i imati je za životnog partnera i roditelja svojoj djeci. Hoću li ja sebe i svoju djecu braniti ili neću? Drago mi je da sam mu umirila sumnje jer meni je samoobrana prihvatljiva. Moj stav je takav da sebe trebamo štiti od zla, kako duhovnog tako i fizičkog jer u paganizmu i jedno i drugo tijelo je bitno.

Koja je dakle poanta pravila "Ne naudi nikome"? Nikome, pa ni sebi ne smijemo nauditi na nijedan način uz napomenu da smo mi na prvome mjestu, a ne drugi. Kada bi drugi bili na prvome mjestu, štetili bi sebi i samoobrana bi bila pogrešna, kada stavimo sebe na prvo mjesto i prvotno volimo, poštujemo i razvijamo sebe tako da sebi ne činimo zlo i ne dopuštamo da se zlo nad nama čini tada možemo uspješno isto priuštiti i drugima sa jednakim poštovanjem i ljubavlju. Puno pravilo glasi "And ye harm none, do what ye will" odnosno "Ne naudi nikome, čini što želiš" ili "Sve dok ne naudiš nikome, čini što želiš." Bitno je i to pravilo sagledati u cijelosti. Čini što želiš se odnosi na našu slobodu djela i misli. Sve dok ja nikom ne činim zlo time što po kući hodam bez odjeće, hodati ću bez odjeće. To je samo jedan od primjera, bitno je uvidjeti tu slobodu koja je uvjetovana tuđom slobodom. Nećemo hodati goli po školama i bolnicama jer ćemo time smetati ljudima koji se tamo nalaze, no na mjestima gdje nikome ne smetamo, ništa nas ne sprječava da činimo što želimo.

Važno je naravno i shvatiti kako ljudi iz različitih religija različito percipiraju "zlo". To je jedini razlog netolerancije i sukoba među religijama. Jedna religija neku stvar smatra lošom, druga ju smatra dobrom, prirodno je tada od strane ove prve religije da kaže kako pripadnik druge čini zlo, jer gleda iz svojeg sustava razmišljanja, stavova i osjećaja. Tako na primjer najveći kamen spoticanja među pružanjem ruke između pagana i kršćana predstavlja upravo seks. U paganizmu seks nije tabu i nije činjenje zla sve dok je između osoba koje su  psihički zdrave, odrasle, odgovorne i obje na njega pristanu. Dapače, na seks se gleda kao na jedan od načina kojima se ulazi u više stanje duha, u njemu se uživa i potiče se njegovo što češće uživanje. Normalno je da kršćani smatraju da griješimo jer ga oni ne doživljavaju na taj način. Mnogi od njih smatraju da se na taj način udaljavamo i od same mogućnosti razvoja u viša bića jer se ne držimo ispravnog puta, onoga što oni smatraju jedinim ispravnim putem. Time smo se opet vratili na početak svakog razgovora i diskusije o različitostima, toleranciji i miru među religijama, tvrdnji da postoji samo jedna prava religija, samo jedan ispravan način, samo jedan točan put. Iz stava da postoji samo jedna ispravna religija normalno je da ne može proizaći prihvaćanje drugoga kao ravnopravnoga pa zato dragi pagani nemojte osuđivati kršćane ako vas ne poštuju jer i to nepoštivanje je ono u što oni vjeruju, dio njihove religije, a to ne možete osuđivati. Tako kako mi imamo pravo na svoju vjeru, imaju i oni na svoju, a dio njihove vjere govori da je samo jedan Bog i da se samo po Njemu može spasiti. Sve dok vam ne čine zlo, oni na svoja uvjerenja imaju jednaka prava kao i mi na svoja. Kako mi tražimo njih da poštuju nas tako i mi moramo poštivati njih, bez obzira što se sa njihovim stavovima ne slažemo. Priznajem da je to teško postići no uvjeravam vas da kad prvi put prihvatite nekoga tko vas ne voli i ne poštuje kao sebi ravnopravnoga i osobu koju unatoč tome volite i poštujete, iskusiti ćete mir koji vam riječima ne mogu opisati.

Moja poruka glasi: volite i poštujte. Toliko koliko prihvaćate sebe kao nešto divno, točno i prirodno, toliko isto prihvaćajte i druge bez obzira što su od vas različiti. Na taj način otvoriti ćete si mogučnost da upoznate divne i izuzetne ljude koji pripadaju drugim religijama u čijem društvu ćete uživati i koje ćete vrlo brzo zavoljeti bez obzira što ste toliko različiti.

Budite blagoslovljeni!

Dragi Kršćani...

Svim Kršćanima koji su se namjerno ili slučajno našli na ovim stranicama želim sretan Uskrs. Uskrsnuće Krista proslavite sa ljubavlju u srcu jer On uistinu jest bio Ljubav. Budite blagoslovljeni!

BELTANE

Beltane je treći veliki sabat u godini, a mnogi ga smatraju najvećom svetkovinom u paganskim kulturama. Priroda oko nas je živa i vesela, razigrana, a bogovi se u potpunosti spajaju. Na zadnji sabat bog i božica su se sa jednakom duljinom dana i noći predstavljali kao ravnopravni, a na ovaj sabat oni doslovno postaju jedno, spajaju se. Slavimo njihovo vjenčanje i jednu energiju koja se sada sastoji i od boga i od božice. Slavimo spajanje različitosti i slavimo energiju koja je u svemu pa i u nama. Unatoč mišljenjima kako je Samhain "Noć Vještica", Beltane je noć i dan Vještica, a Samhain je proslava nove godine. Na Beltane je poznato kako teku velike količine alkohola, kako se jedu kolači u nezamislivim količinama, peku se roštilji, pjeva se, pleše ,skače preko vatre i igra sa trakama na majskom stupu. Ovaj sabat se slavi u obilju jer i predstavlja obilje, a usko je vezan uz seksualnu energiju bez koje ne bi bilo života.
PROČITAJ CIJELI ČLANAK

Borba s egom kao put ka vjerskoj toleranciji i miru

Sa raznih strana bombardiraju me promotivne poruke raznih religija koje svaka za sebe tvrdi da je ona jedina prava i istinita i jedino baš ona nudi pravi mir i ljubav, sve ostale su samo varka, iluzija i služe kako bi nas odvratile od pravog uspjeha. Mogu li ljudi uistinu biti toliko uskih stajališta? Razmišljajući sa strane i prirodnih i društvenih znanosti, zakoni vjerojatnosti i teorije humanosti ne dopuštaju mi da povjerujem u samo jedan ispravni put, samo jedan način, samo jednu kulturu, religiju i njen set pravila koja nas trebaju definirati i voditi na putu do prosvjetljenja. No krenimo iz samog početka, samog izvora netolerancije i straha od nepoznatog.

Zamislite svoj ego kao biljku koja je posijana na dan Vašeg rođenja. Tokom Vašeg života ta biljka je rasla jer je bila zalijevana odgojem koji je na Vas utjecao, no isto kao i svaka druga biljka, kada je i ako prestanete hraniti i zalijevati, uvenuti će. Ne tvrdim da se morate u potpunosti osloboditi ega mada postoje ljudi koji i tu tezu zagovaraju, tvrdim da biljku trebate držati pod kontrolom jer ima i pozitivnih kvaliteta kao i negativnih. Ta biljka je korov no i korov može biti koristan jer hrani životinje koje onda ne jedu druge biljke u vrtu, a svaka biljka pa i korov ima svoja ljekovita svojstva. Kada se vrt dugo nije čistio od korova tada se ne može sav korov maknuti u jednom danu, isto tako se ego građen cijelog života ne može maknuti. Postoje slučajevi prosvijetljenja ili ekstremnih događaja u životu koji nas mogu potaknuti da u trenutku promijenimo stavove no to je kao da zamislite da vrt potpuno preorate i opustošite pa krenete iz početka saditi biljke. Može biti korisno i efektivno no ekstremno je, onda ipak, nekima odgovaraju više drastične promjene, dok drugima više paše miran i dugotrajan rad na sebi, različiti smo.

Da, različiti smo. Jako različiti. Postoje ljudi sa bojom kože koja je drukčija od naše, neki imaju drukčiju seksualnu orjentaciju od nas, druge su nacionalnosti, različitog obrazovanja, vjeruju u neke bogove koji su nama strani, pripadaju drukčijim političkim grupacijama, imaju potpuno oprečne stavove i živote od nas. Različiti smo. Ove velike razlike možda ne bi bilo toliko teško prihvatiti kada bi prihvatili one male razlike koje vidimo u svakodnevnici. Ljudi slušaju drukčiju glazbu od nas, imaju drukčiji način odijevanja, njihova ishrana je različita od naše. Neki ljudi govore drukčijim naglaskom ili rječnikom, neki imaju navike koje mi nemamo. Da bi ikada mogli prihvatiti "velike" razlike, moramo prihvatiti najprije ove "male". Pored korova treba zasaditi i druge biljke, toleranciju, ljubav prema različitostima, znatiželju i težnju harmoniji.

Poznajem nekoliko ljudi, dragih ljudi, sa velikim problemom nošenja sa različitostima. S jedne strane bore se za svoja prava i svoj način života dok sa druge strane ne dozvoljavaju i ne prihvaćaju istu tu borbu drugih. Osjećaju da je njihov život ugrožen kada se netko drugi bori za svoj. To se vidi ne samo u ozbiljnim religijskim i svjetovnim stavovima već i u onim sitnim, dnevnim različitim mišljenjima. Imaju svoj način života, svoja razmišljanja i stavove i smatraju ih točnima, sve što je drukčije od toga smatraju krivima. Iz te čvrste vjere da je njihov način "točan" rađa se velika ljutnja ili nepoštovanje i izrugivanje prema drugima. Sve krene sa "okretanjem očiju", sitnim nezadovoljstvom i pričanjem o drugima u negativnom tonu kada nisu blizu, a završi sa scenama, vikanjem, ignoriranjem ili demonstrativnom šutnjom i teatralnim odlaskom iz prostorije. Krenulo je tako bezazleno, sa riječima poput "Ali ja sam to radio/radila drukčije", "Nisu dovoljno dobri" ili "To što rade ne valja" a završilo sa ozbiljnim prezirom prema ljudima koji su drukčiji, grubim vrijeđanjima i netolerancijom. Sa strane društvenih znanosti, takvo ponašanje vuče svoje korijenje i uzrok iz kompleksa manje vrijednosti kojeg neki posjeduju. Dokazano je da ako ne možemo prihvaćati i voljeti sebe, nećemo moći voljeti i prihvaćati druge. Što je onda riješenje? Rad na sebi, naravno. No što ako osoba nije svjesna sebe? Intervencija? Nisam točno sigurna na koji prihvatljiv način osobi objasniti da ima problema koje treba sama sa sobom riješiti, a da to ne povuče sa sobom burnu reakciju jer postoje osobe sa ozbiljnim problemima netolerancije i blage agresivnosti prema drugima, a sebe smatraju divnima, staloženima, punim razumjevanja, a sve oko sebe krivim. Doživljavaju se potpuno drukčije nego što ih okolina doživljava, a okolina vidi sve, čak i kad mislimo da nije tako. Okolina vidi naše vrline i mane i često nam radi brige i ljubavi želi pomoći, no tu pomoć često doživimo upravo kao napad.

Postoje teorije kako godine pomažu burnim reakcijama na različitost, do nedavno sam i ja u to vjerovala. Naše fizičko tijelo se razvija i sa tim razvojem hormoni u nama utječu na naše ponašanje. Pubertet, adolescencija, razumijem, no i dalje vjerujem u veliki utjecaj okoline. Kada okolina potiče i odobrava neko ponašanje onda će se ono i nastaviti, u suprotnome neće. Upoznala sam nedavno jedno dijete, trinaestogodišnjaka, "pubertetliju". Ugodno me iznenedio sa svojim otvorenim umom i pozitivnim stavovima o ljudima koji su od njega potpuno drukčiji. On se ne opterećuje s time tko je u pravu, on prihvaća sve. Ima svoje stavove i stvari koje voli više i one koje voli manje, ali čak i one koje voli manje, ne osuđuje nego shvaća da te iste stvari netko drugi voli više. Ostala sam pomalo zatečena sa nekim njegovim izjavama, iskreno, nisam ih očekivala od trinaestogodišnjaka obzirom da ih nikada prije nisam čula od nekih mnogo starijih ljudi. To je vesela i zaigrana mlada osoba koja oduševljava svojom iskrenošću.

Oni koji me znaju, već su nekoliko puta čuli da vjerujem u teoriju "33%". Prvim 33% utjecaja na nas ima genetika, ono što smo naslijedili od roditelja, neke karakterne osobine, boju očiju, građu itd. Drugih 33% utjecaja je okolina. Ta okolina je odgoj iz obitelji, škole, utjecaj prijatelja, medija i društva. Zadnjih 33% utjecaja na nas imamo mi sami, takozvana samoaktivnost pomoću koje odlučujemo, biramo, mijenjamo se ili prilagođavamo, rastemo. Ta tri dijela međusobno su povezana i jedni na druge utječu, naš odgoj može utjecati na naš izgled jer ćemo se oblačiti i ponašati u skladu s time što vidimo oko sebe ili naučimo, ljudi svoj fizički izgled mijenjaju operacijama zbog okoline ili nedostataka genetike. Naša samoaktivnost je ta koja sve te odluke donosi, hoćemo li prihvatiti utjecaj okoline, hoćemo li se zadovoljiti sa nasljeđem pohranjenom u genima. Mi smo ti koji odlučujemo, no nekima taj zadnji dio spava. Taj zadnji dio koji je najodgovorniji za prihvaćanje drugih, kod nekih ljudi je najslabije razvijen. Žive samo pod utjecajem okoline ili genetike. Voljela bih reći kako su to ekstremni slučajevi no nažalost, svi smo svjesni da je to postala surova stvarnost. S druge strane, blagoslovljena sam time što u svojoj okolini nemam takvih ekstrema. Okružena sam divnim ljudima koji neprestano rade na sebe pokušavajući se nadograditi i razviti u još bolja bića. Nekima to uspijeva više, nekima manje, ali trude se, svi se zajedno sa mnom trudimo postati bolji. Opasnost se nazire onda kada netko smatra da je taj put završen, da je postao/postala boljom osobom, razvila se u potpunosti i kako daljnji rad na sebi više nije potreban. Rad na sebi je uvijek potreban jer kad prestanemo težiti napretku, kad prestanemo težiti nečem boljem, kada se pomirimo s tim što jesmo i odlučimo više nikad se ne mijenjati i nadograđivati, tada umiremo.

Kako sada raditi na vjerskoj toleranciji i miru? Radite na sebi. Krenite od sebe i svojih dragih ljudi. Razgovarajte s njima, pokažite im primjerom što smatrate ispravnim no isto tako dopustite i njima da ukažu Vama na neke Vaše probleme. Dopustite si rast, nemojte se pomiriti sa onim što jeste. Divni ste i predivni no možete biti još bolji. Nisu to puste fraze niti mislim da niste dovoljno dobri, samo mislim da uistinu možete biti čak i još bolji. Svoju djecu, unuke, prijatelje i okolinu prihvaćajte i odgajajte tako da i oni prihvaćaju druge. Utopijski snovi o savršenom svijetu bez ratova, ispunjenom mirom, ljubavlju i toleranciji gdje se naše različitosti gledaju kao naš blagoslov, a ne mane čovječanstva, da, baš takav svijet naša buduća djeca će možda i izgraditi, ako ih danas naučimo kako ga izgraditi, ako im danas pomognemo da prvo trebaju krenuti od sebe, a tek onda od drugih.

Razmislite, 33%+33%+33%=99% Što Vama predstavlja zadnjih 1% koji utječe na Vas? Razvijte zadnjih 33% i možda baš dođete do istine, Vaše istine o misteriji od 1%.