.jpg)
Kada razmišljamo o svom odnosu sa drugim ljudima i sa nama samima vrlo često pomaže nam određeni set "pravila ponašanja" u kojemu je definirano što smijemo, a što ne smijemo, pa se slijedeći taj set osjećamo boljima ili lošijima ovisno o tome koliko ga slijedimo. Taj set pravila često definira i našu pripadnost određenoj religiji jer se uz nju veže. Postoje i ona nepisana pravila lijepog ponašanja kojih se držimo kako bi međusobno mogli što bolje i skladnije funkcionirati u zajednicama, kako poslovnim, tako i obiteljskim, prijateljskim ili vjerskim. Sami odabiremo da li ćemo se pravila držati ili nećemo i koliko su nam ta pravila prihvatljiva ili nisu.
U Kršćanstvu postoje zapovjedi, njih deset. Sama ta riječ "zapovjedi" ponekad zvuči mnogo ozbiljnije i oštrije od riječi "pravila" no to je ujedno i njihova svrha. Kada bi postojalo deset pravila, njih se ljudi ne bi u toj mjeri držali kao što se drže "zapovjedi", naravno, uz pretpostavku da se drže zapovjedi.
- Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
- Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
- Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
- Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
- Ne ubij!
- Ne sagriješi bludno!
- Ne ukradi!
- Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
- Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
- Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!
Preskočiti ću na trenutak prve tri zapovjedi i pogledati ostalih sedam. U ovim zapovjedima kako bi se dobar Kršćanin trebao ponašati lijepo stoji da ne smije nauditi drugome. Oca i majku mora poštivati, oni to poštovanje zaslužuju, brinu se za nas, odgajaju nas i osim u ekstremnim situacijama gdje otac i majka imaju samo biološko značenje, ne ono puno ljubavi, brige i zaštite prema svojoj djeci, trebali bi se prema njima ponašati sa mnogo poštovanja i ljubavi jer ništa manje nisu zaslužili. Ubiti nekoga je direktan čin protiv njegove slobode i prava na život, na taj način mu očito činimo zlo. Bilo je pitanja i diskusija o tome kako se postaviti prema samoobrani, u ovom pravilu i ubojstvo iz samoobrane je zabranjeno jer treba gledati na ovaj život samo kao na pripremu za život nakon smrti, no Kršćani će o ovome mnogo bolje govoriti od mene. Po pitanju sagrješivanja bludno, bez obzira što u paganskom svijetu seks nije zabranjen i na njega se ne gleda kao što se gleda u kršćanstvu, treba se staviti u referentni sustav kršćanstva. Seks je tjelesno uživanje koje nas odvodi od boga i trebao bi služiti samo radi prokreacije, čak i u braku. U slučaju da vam se to čini rigorozno, ne dopustite da vas takvi stavove udalje od Kršćana. Pokušajte ih shvatiti. Kada se smatra da je seksualni čin loš, da čini zlo nama i partnerima, tada je normalno da se taj čin zabrani. To da li je to loše ili nije je sasvim druga rasprava, ali iz njihovog sustava razmišljanja, to je loše i normalno je da postoji zapovijed gdje se i ta loša stvar zabranjuje. Ukrasti od nekoga stvar ili lagati o nekome ne moram posebno objašnjavati, dovoljno je da se stavimo u situaciju osobe od koje je ukradeno ili o kojoj se lagalo pa da osjetimo i shvatimo zašto to ne bi smjeli činili i kakve su posljedice po te osobe. Zadnje dvije zapovjedi govore o ljubomori i zamjeranju drugima kada imaju ono što mi nemamo i želimo. O njima bi se najviše moglo govoriti jer treba razmišljati o skromnosti i zadovoljstvu sa onim što posjedujemo, a sa druge strane težnji boljemu, napretku, usavršavanju. U tomu svemu gledati na tuđe partnere ili tuđe stvari kao nešto što zamjeramo ljudima oko sebe je krivo. Trebali bi težiti tome da nađemo nešto slično što bi i nama odgovaralo, a ne da želimo točno to što drugi ima. Ljubomora je jako opasna i vodi do rastrojenosti uma.
Prve tri zapovjedi gledam kao ono što definira Kršćanstvo i nemam nikakvih problema sa time da ih se Kršćani drže, te zapovjedi ih definiraju kao pripadnike te religije. Svim dragim prijateljima Kršćanima koji ovo čitaju poručujem da iznosim svoja razmišljanja i stavove pa se tako ispričavam ako sam pogriješila u shvaćanju prihvaćanja tih zapovjedi sa njihove strane, odnosno u tome kako ih oni shvaćaju, jer to mogu samo pretpostaviti, a vrlo često to shvaćanje ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja ih naravno shvaćam na svoj način i tu nema potrebe za isprikom.
Vrlo često će se od Pagana čuti kako nam ne treba deset pravila jer nam je dosta samo jedno: NE NAUDI NIKOME. Imala sam potrebu napisati ovaj post upravo zato da približim paganima kršćanska pravila, a kršćanima ovo pagansko te povučem paralelu među njima jer često nam nedostaje komunikacije kako bi shvatili da težimo istim stvarima, no imamo drukčije puteve do njih. Tolerancija vodi prema miru, ali ne tolerancija gdje nećemo poštivati druge i samo na njih odmahivati rukom, uzdišući jer druge "trpimo" jer moramo radi lakšeg suživota. Zanimljiva je ta riječ tolerancija i na različite načine ju shvaćamo. Riječ tolerancija nastala je od grčke riječi tolerare koja znači sljedeće: podnositi, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje i uvjerenje. Obratite pozornost na "uvažavati". Uvažavati ima gotovo isto značenje kao i poštivati, to nas vodi do zaključka da tolerancija znači poštivanje drugih, njihovih drukčijih stavova, načina života i slično. Nije potrebno slagati se sa nečijim mišljenjem kako bi ga poštivali i smatrali jednako vrijednim kao i osobno mišljenje, a osobi dopustili pravo da ga posjeduje i izražava. Zato je bitno da kršćanin i paganin razgovaraju, razmjenjuju mišljenja i iskustva, jedan drugome pomažu, međusobno se poštuju jer krajnji cilj im je isti, biti dobre osobe u očima bogova u koje vjeruju, biti dobre osobe u svojim očima, razviti se duhovno. Na putu prema tim ciljevima i kršćanima i paganima je zabranjeno činiti zlo drugima, kršćani imaju nekoliko pravila, pagani samo jedno, no i jednima i drugima ta pravila govore isto. Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog u većini zemalja.
Sada o samom pravilu "Ne naudi nikome" i razlogu zašto je postalo ime ovog bloga. Inače, na engleskom jeziku pravilo glasi "Harm none", taj jezik ne podnosi duple negacije pa je neispravno reći Do not harm none, no hrvatski jezik duple negacije prihvaća pa je tako na hrvatsko jeziku pravilnije reći "Ne naudi nikome" nego "Naudi nikome". Mnogi su mi prijatelji ukazali na to i zamolili me da ispravim ime bloga kako bi bilo ispravnije, ja to i dalje odbijam iz osobnih razloga, naslov bloga će i dalje biti pismeno neispravan jer na taj način definira mene, pismeno neispravnu. Koristeći editore teksta i uz pomoć drage Oceane trudim se da tekstovi budu pravopisno točni no obzirom da je ovo moj blog, a ja nesavršena po pitanju te pismenosti, ime bloga na upravo to ukazuje, mene, a preko mene i na ovaj blog, oboje nesavršeni, ali jedinstveni.
Nekome nauditi možemo na mnogo načina, možemo to učiniti dijelom poput krađe, ubojstva, grubih riječi, udarca i slično, no možemo to učiniti i indirektno lažima, gestama, postupcima. Ovo pravilo odnosni se i na nas same jer "nikome" uključuje i nas. Sebi možemo nauditi tako da ne vodimo brigu o našem fizičkom i duhovnom tijelu, da uzgajamo u sebi ljubomoru, srdžbu, netoleranciju, mržnju i slično, da unosimo u tijelo supstance koje mu štete poput droga, alkohola itd. Pa tako, kada ne poštujete drugoga, mrzite ili osuđujete u stvari i sebi štetite, a time kršite pravilo. Ovo pravilo međutim, po tvrdnjama mnogih u kontradikciji je sa samim sobom, mnogi kažu i nemoguće za slijediti, odnosi se na problem samoobrane. Kroz povijest i samoobrana se smatrala nanošenjem zla drugome. Obzirom da se vjeruje u reinkarnaciju i smrt prihvača samo kao prijelaz iz jednog života u drugi, ne bi je se trebalo bojati pa od tuda i gledanje na samoobranu kao nešto što ne bi trebalo činiti. To je jedan od razloga zašto je progon vještica bio toliko uspješan nažalost. Kako je vrijeme prolazilo i kao i sve druge kulture i paganizam se razvijao, ljudi su razmišljali i raspravljali sve više. Došlo se do drugog zaključka, odbijanje samoobrane je činjenje zla sebi. Već sam napomenula da "nikome" uključuje i nas same pa tako ako se ne branimo od zla samom tom pasivnošću i ne odbijanjem tuđih napada sebi direktno činimo zlo. Još danas se vode filozofske rasprave o ovoj temi u paganskom svijetu i ne mogu tvrditi koji stav je ispravan. Mom partneru ovo je pitanje najvažnije, odnosno moj odgovor na to pitanje jer me definira kao osobu s kojom on želi ili ne graditi život i imati je za životnog partnera i roditelja svojoj djeci. Hoću li ja sebe i svoju djecu braniti ili neću? Drago mi je da sam mu umirila sumnje jer meni je samoobrana prihvatljiva. Moj stav je takav da sebe trebamo štiti od zla, kako duhovnog tako i fizičkog jer u paganizmu i jedno i drugo tijelo je bitno.
Koja je dakle poanta pravila "Ne naudi nikome"? Nikome, pa ni sebi ne smijemo nauditi na nijedan način uz napomenu da smo mi na prvome mjestu, a ne drugi. Kada bi drugi bili na prvome mjestu, štetili bi sebi i samoobrana bi bila pogrešna, kada stavimo sebe na prvo mjesto i prvotno volimo, poštujemo i razvijamo sebe tako da sebi ne činimo zlo i ne dopuštamo da se zlo nad nama čini tada možemo uspješno isto priuštiti i drugima sa jednakim poštovanjem i ljubavlju. Puno pravilo glasi "And ye harm none, do what ye will" odnosno "Ne naudi nikome, čini što želiš" ili "Sve dok ne naudiš nikome, čini što želiš." Bitno je i to pravilo sagledati u cijelosti. Čini što želiš se odnosi na našu slobodu djela i misli. Sve dok ja nikom ne činim zlo time što po kući hodam bez odjeće, hodati ću bez odjeće. To je samo jedan od primjera, bitno je uvidjeti tu slobodu koja je uvjetovana tuđom slobodom. Nećemo hodati goli po školama i bolnicama jer ćemo time smetati ljudima koji se tamo nalaze, no na mjestima gdje nikome ne smetamo, ništa nas ne sprječava da činimo što želimo.
Važno je naravno i shvatiti kako ljudi iz različitih religija različito percipiraju "zlo". To je jedini razlog netolerancije i sukoba među religijama. Jedna religija neku stvar smatra lošom, druga ju smatra dobrom, prirodno je tada od strane ove prve religije da kaže kako pripadnik druge čini zlo, jer gleda iz svojeg sustava razmišljanja, stavova i osjećaja. Tako na primjer najveći kamen spoticanja među pružanjem ruke između pagana i kršćana predstavlja upravo seks. U paganizmu seks nije tabu i nije činjenje zla sve dok je između osoba koje su psihički zdrave, odrasle, odgovorne i obje na njega pristanu. Dapače, na seks se gleda kao na jedan od načina kojima se ulazi u više stanje duha, u njemu se uživa i potiče se njegovo što češće uživanje. Normalno je da kršćani smatraju da griješimo jer ga oni ne doživljavaju na taj način. Mnogi od njih smatraju da se na taj način udaljavamo i od same mogućnosti razvoja u viša bića jer se ne držimo ispravnog puta, onoga što oni smatraju jedinim ispravnim putem. Time smo se opet vratili na početak svakog razgovora i diskusije o različitostima, toleranciji i miru među religijama, tvrdnji da postoji samo jedna prava religija, samo jedan ispravan način, samo jedan točan put. Iz stava da postoji samo jedna ispravna religija normalno je da ne može proizaći prihvaćanje drugoga kao ravnopravnoga pa zato dragi pagani nemojte osuđivati kršćane ako vas ne poštuju jer i to nepoštivanje je ono u što oni vjeruju, dio njihove religije, a to ne možete osuđivati. Tako kako mi imamo pravo na svoju vjeru, imaju i oni na svoju, a dio njihove vjere govori da je samo jedan Bog i da se samo po Njemu može spasiti. Sve dok vam ne čine zlo, oni na svoja uvjerenja imaju jednaka prava kao i mi na svoja. Kako mi tražimo njih da poštuju nas tako i mi moramo poštivati njih, bez obzira što se sa njihovim stavovima ne slažemo. Priznajem da je to teško postići no uvjeravam vas da kad prvi put prihvatite nekoga tko vas ne voli i ne poštuje kao sebi ravnopravnoga i osobu koju unatoč tome volite i poštujete, iskusiti ćete mir koji vam riječima ne mogu opisati.
Moja poruka glasi: volite i poštujte. Toliko koliko prihvaćate sebe kao nešto divno, točno i prirodno, toliko isto prihvaćajte i druge bez obzira što su od vas različiti. Na taj način otvoriti ćete si mogučnost da upoznate divne i izuzetne ljude koji pripadaju drugim religijama u čijem društvu ćete uživati i koje ćete vrlo brzo zavoljeti bez obzira što ste toliko različiti.
Budite blagoslovljeni!
Pročitao sam ovaj tvoj tekst, Green, i pročitat ću ga još nekoliko puta, pažljivije, jer sada sam u žurbi. Jedno pitanje: Navela si dosta toga, međutim ni riječi o preljubu i pobačaju. Kako ti sa svoje pozicije tretiraš ta dva pitanja? Imaš partnera, pišeš. Što ako te on prestane zanimati i odlučiš prekinuti s njim, a njemu je do tebe još uvijek stalo? Ako ga ostaviš, teško ćeš ga povrijediti. Hoćeš li ga ipak ostaviti ili ne?
OdgovoriIzbrišiDruga stvar: pobačaj. Za mene nema nikakve sumnje u to da je tek začeto dijete - dijete. I pobačaj smatram ubojstvom djeteta, činom protivnim onom "harm none". Kako ti gledaš na to?
@abakus
Usput, ne odgovara mi ovaj način razgovora. Da upitamo možda Darka smijemo li kod njega raspraviti ovu temu, možda na kojem starijem tekstu?
OdgovoriIzbrišiPrvo pitanje: Ostanak u vezi ako nekoga ne voliš ne odobravam jer time mu ne činiš dobro, lažeš ga, glumiš i pretvaraš, a sebi činiš veliko zlo jer svjesno biraš biti nesvjestan. Preljub ne odobravam jer također je jedna vrsta laganja i izigravanja tuđeg povjerenja.
OdgovoriIzbrišiDrugo pitanje: Ja osobno imam stav da život nastaje spajanjem muške i ženske spolne stanice, mi taj život možemo nazivati riječju fetus no te ne umanjuje činjenicu da je to novi mladi oblik energije koji je stvaran. Nikada ne bih počinila tako nešto, ubila vlastito dijete, od sebe stvorenu energiju, ali isto tako nisam za zabranu abortusa jer nikog drugog ne bi radi pobačaja osuđivala, dapače da mi prijateljici treba potpora bila bih tu uz nju, razgovarala s njom i ako se ona na to odluči ja bi ju i odvezla ako treba jer to je njena odluka s kojom će se ona moriti nositi ne ja, ja ću se morati nositi sa time da li sam u danom trenutku bila potpora dragoj osobi ili ne, pogotovo u teškoj situaciji. Dakle, da sumiram, protiv pobačaja sam osobno, ali ne osuđujem žene koje ga počine niti sam za njegovu zabranu.
Treće pitanje: Komentari na ovom blogu namjerno moraju prolaziti moju kontrolu i objavljivanje zbog loših iskustava sa fanaticima pa zato treba neko vrijeme da komentar bude objavljen jer ovisi o tome kada ću doći do računala i vidjeti obavjest da postoji komentar. Pitaj Darka da nam odredi neku bivšu temu na kojoj bi mogli popričati o ovome.
Hvala što si uzeo dio svog vremena i došao ovdje čitati mene :)
Nema veze, pustit ćemo Darka s mirom, a i bolje je ovako da ne bude previše "padobranaca".
OdgovoriIzbrišiSamo da te ispravim u jednome. Napisala si za kršćane: "Seks je tjelesno uživanje koje nas odvodi od boga i trebao bi služiti samo radi prokreacije, čak i u braku."
Ima ljudi koji to tako kažu, ali to se u Katoličkoj crkvi u principu smatra prevaziđenim mišljenjem. A za mene nema uopće dvojbe oko toga da su spolni odnosi u braku (ili bračno darivanje - to je ispravan naziv, premda sam vidio da u zadnje vrijeme i neki vjernici koriste riječ seks za to, iako ta riječ ne znači bračno darivanje koje je nesebično, već označava snošaj radi samog snošaja, bez ljubavi i spremnosti na trajnu vezu, odnos u principu zatvoren za novi život)bitan dio braka, da su ono što par povezuje i da nipošto ne služe samo za prokreaciju - iako smo pozvani prilikom odnosa biti otvoreni životu.
Pobačaj... Ako i sama osjećaš da začećem nastaje novi život, ostaje mi upitna odluka da pomogneš prijateljici koja bi se na njega odlučila. Kažeš da bi ta odluka bila njezina, a da ti moraš jedino misliti jesi li se dragoj osobi našla pri ruci ili ne. Pitanje je... Ako je tebi do tvoje prijateljice stalo, a postoji vjerojatnost da će ona napraviti pobačaj i onda poslije biti vrlo nesretna zbog toga, pitanje je koliko je u redu samo joj se naći pri ruci, a odluku i nošenje s njezinim posljedicama ostaviti njoj. Možda bi pravo prijateljstvo i "da joj se nađeš pri ruci" bilo upravo porazgovarati s njom i ponuditi joj razloge da odustane od pobačaja? Znam za dosta slučajeva žena koje su se svoje neočekivane trudnoće jednostavno prepale - došla im je u nepogodnoj situaciji i zaključile su da je najbolje pod hitno je se riješiti. Ali ako ih je netko u tom trenu zadržao, porazgovarao s njima, ohrabrio ih i dao im malo vremena da se saberu i promisle, da se u sebi naviknu na tu vijest, mnoge su se predomislile i prihvatile dijete. Tako da mislim da bi prava prijateljska gesta bila porazgovarati s prijateljicom i pružiti joj i razloge da prihvati trudnoću. Mnoge žene u takvoj situaciji upravo vapiju za tim. I ponekad je to sve što je potrebno - malo ohrabrenja od ljudi kojima vjeruju. A ne samo "pomoć" u smislu vožnje do bolnice i riječi: "to je tvoja odluka".
Jedno još uvijek ne shvaćam: Recimo da prolaziš ulicom i vidiš da netko napada neko dijete i želi ga ubiti. Smatraš li po svome vjerovanju da dijete trebaš spasiti ili misliš da trebaš dopustiti onom čovjeku da ga ubije - jer on će se i tako poslije sam morati nositi s tim što je učinio? Znači li, dakle, "harm none" samo da ti ne smiješ nikome učiniti zlo (a što drugi čine trećima njihova je stvar i ne miješaš se u to) ili znači i da ne smiješ dopustiti drugome da nekom trećem učini zlo? Za mene osobno nema dileme što je ispravno, ali ovo "harm none", koliko vidim, ne obvezuje te na sprečavanje zla koje drugi ljudi čine trećima. Ili nije tako?
Obvezuje te to pravilo onoliko koliko mu dopustiš odnosno koliko ga prihvatiš. Dakle, nitko ne tvrdi da se ja recimo mogu slijepo držati pravila, ipak sam čovjek, a čovjek ponekad radi greške. Kada bi vidjela dijete pomogla bi mu, ali ne radi djeteta nego sebe jer znam da bi sebi načinila zlo time što mu ne bi pomogla, mučila bi me savjest i osječala bi se krivo što nisam pomogla slabijem pri napadau jačega, u meni je instinkt da pomognem drugome u nevolji, ali ne tjera sve ljude ovo pravilo na to, a nažalost ne tjera ih ni savjest.
OdgovoriIzbrišiPo pitanju pobačaja, pa napisala sam da bi s njom razgovarala no nakon tog razgovora ne bih je odbacila iz života zato jer je donijela odluku s kojoj se ja ne slažem. Mnoge žene imaju upravo s tim problema, donesu odluku i onda ih prijatelji i okolina odbace, to mi je nedopustivo. Bez obzira što se ja sa njenom odlukom ne slažem, ne bih ju napustila kao prijateljica i bila bi joj potpora, prijatelji nisu tu samo kada je sve dobro, oni su tu i kod problema, tada nam najviše trebaju. I tu opet dolazi do situacije gdje treba čovjek shvatiti da ne djele svi njegova/njezina uvjerenja. Rekla sam što ja mislim o pobačaju, ali prihvačam pravo svakog pojedinca da misli drukčije pa se u takvim situacijama trebam staviti u tuđu poziciju. To ti je isto kao i sa seksom i suživotom prije braka. Kršćanu je život u zajednici bez braka u kojoj postoji i seksualna kompomenta, grijeh, mnogi na to gledaju drukčije i ne smatraju to grijehom. Kršćanin može razgovarati sa tim parom i savjetovati ih no nakon tog razgovora odluka i dalje ostaje na tom paru, a on ima tada ili može ostati prijatelj ili ih može napustiti. Isto vrijedi i za pobačaj mada ga smatramo ozbiljnijom stvari, moramo prihvatiti da ono što mi mislimo ne misle svi drugi oko nas, a obzirom da jako njegujem prihvačanje različitosti, moram prihvatiti te različitosti čak i kad mi je to najteže.
Zamisli situaciju, prijatelj ti se odseli u neko pleme u Africi i jednog dana ti mu dođeš u posjet. Običaj tog plemena je da jednom mjesečno idu na sastanak s drugim plemenom i tamo odaberu jedno dijete, a tom drugom plemenu daju jedno svoje dijete. Ne možeš se mješati, to je dio njihovog svijeta, njihove kulture, njihova odluka i koliko god se kosila sa tvojim moralnim i vjerskim uvjerenjima ti ne možeš mjenjati plemena isto kao što ne možeš mjenjati uvjerenja prijateljice koja se odluči na pobačaj. Kao osobu te definira na koji način ćeš reagirati. Naravno da ćeš s njom razgovarati i pokušati je odgovoriti no isto tako te i definira kako ćeš se postaviti prema prijateljici kad ona tu odluku donese.
Spomenuo si čini mi se da imaš djecu, djete ti ubije nekoga i zavši u zatvoru, hočeš li ga i dalje voljeti? Naravno da hoćeš. Postupak je loš, ali ti osuđuješ postupak svog djeteta ne njega.
Mnogi ljudi koji se nazivaju vjernicima (katolicima, kršćanima) ne misle da je spolni odnos prije braka grijeh, Green. Misle da je to neko "treniranje strogoće" na riječima od strane svećenstva za koje ionako znaju da u velikoj većini ne samo da se toga ne drže, već žive vrlo bludno (i to ne samo sada već kroz cijelu povijest). Međutim, istina je da je stupanje u spolni odnos prije braka nešto što šteti i mladiću i djevojci koji u njega ulaze, i to čak i ako imaju stvarnu namjeru stupiti u brak. I to je nešto što znam i osjećam sam, a ne zbog toga što Crkva službeno kaže da je tako (naglašavam: službeno, jer inače progledavaju kroz prste i to je samo još jedna od "odredbi" koje su takve samo na papiru). No ne namećem taj stav nikome, svatko čini onako kako sam odluči i snosi i posljedice za to (na žalost, snose ga i njegova djeca, ali to je nešto s čime se ona sama moraju izboriti) i ja se tu ne mogu miješati - to je ona granica prava na slobodu izbora koju kod drugih moramo poštovati.
OdgovoriIzbrišiMeđutim, pobačaj je nešto sasvim drugo. U pobačaju se ubija jedan novi život, ljudski život, i to onaj koji nije prethodno ni na koji način pristao na to. I kao što kažeš da bi se osjećala loše kad ne bi pomogla djetetu napadnutom na ulici, tako je svatko od nas pozvan i zaštititi život koji je tek počeo, život još nerođenog djeteta. I zaštita njegova života ispred je lojalnosti prema prijatelju, koliko god nam do prijatelja bilo stalo. Zato sam za zabranu pobačaja. Uz donošenje čitavog niza zakona koji bi pomogli majkama, zaštitili ih i omogućili im da jednostavno, ako tako odluče, daju svoje tek rođeno dijete na posvajanje, bez ikakve moralne osude društva za taj čin. Ovako društvo žene slabo ili nikako štiti, a često ih i moralno osuđuje ako odluče dati dijete na posvojenje, te im umjesto prave zaštite i ljudskog odnosa licemjerno nudi "jednostavno rješenje" pobačaja.
Objašnjavam ti ovo ne zato da bih te u nešto uvjerio, već zato da ti objasnim što za mene znači to "harm none". I što za mene znači tolerancija. Tolerancija u onoj mjeri u kojoj svaki čovjek ima pravo sam donijeti odluku što će činiti, da. Ali ne i tolerancija prema zlu koje bi učinili drugima, pogotovo onima koji se ne mogu sami braniti i koji nisu pristali na to što im ovi čine. Reci: Slažemo li se u definiciji te riječi?
Imam više djece. Kad bi jedno od moje djece napravilo pobačaj, srce bi mi se slomilo. I sve za što sam živio srušilo bi se preda mnom kao kula od karata. Ne bi time ubilo samo to svoje dijete, već i mene. Ali, to je ona haljina "obijeljena patnjom" o kojoj govori Otkrivenje koju će na sebi imati pravednici na čiji će jauk Bog završiti tijek vremena i ovaj svijet. Haljina koju se nadam da nikad neću obući.
Lijepo ti to sve govoriš i djelomično se mogu složiti s tobom, ali govoriš iz svog sustava razmišljanja kao i ja iz svojega. Jako je teško pojmiti da ono što mi smatramo lošim i zlim ne smatraju i drugi. Državi je znanost ispred religije po pitanju donošenja zakona i ako znanost ima argumente da fetusu ne kuca srce i da nema mozak, tada ti i ja možemo do sutra prosvjedovati o tome kako je fetus živ. Mnogi imaju črvsti stav kako je i spermij živa nakupina stanica i kako se seks ne smije prakticirati ako nije u namjenu stvaranja života, hoćemo li zabraniti seks na razini države? Toliko koliko je nama možda takav stav nerealan toliko je i jednom ateisti stav o zabrani abortusa neprihvatljiv. Kada bi se abortus zakonom zabranio time bi se direktno kršila sloboda ateista ili bilo kojeg čovjeka koji na abortus gleda drugačije. Onaj koji abortus ne prihvaća neće ga niti učiniti, a onaj koji ga prihvača, na njega niti možeš niti smiješ utjecati jer ima jednaka prava na svoje stavove kao i ti, sve dok su u granici zakona neke države, a kažem ti državi je znanstveni stav prihvatljiviji od religijskog jer religija je mnogo, a znanost je jedna i mnogo je lakše slušati znanstveno stajalište nego tisuće stajališta različitih religija.
OdgovoriIzbrišiMeni je osobno bilo najteže prihvatiti kako kršćanin ima pravo meni reći da idem u pakao i da me ima pravo osuđivati i mrziti i izbjegavati i svašta nešto jer ako mu ne dam to pravo onda idem protiv svega u što vjerujem. Mislim da je tebi još teže prihvatiti da ne smatraju svi zlom ono što ti smatraš zlom bez obzira koliko čvrsti bili tvoji stavovi i vjera. Jedino što možeš je moliti se za tu djecu i pronaći utjehu u tome što će nakon toga čina biti na boljem mjestu, to naravno pod pretpostavkom da nisi jedan od onih koji vjeruju da ta djeca ne idu u Raj zbog istočnog grijeha odnosno jer nisu krštena jer mene su naime časne u školi tu verziju učile i da je to razlog zašto je abortus grijeh jer oduzimamo nekome pravo na spasenje. Učili su nas da je najveći grijeh samoubojstvo, nakon toga pobačaj a tek nakon toga ubojstvo, odnosno veće je zlo pobaciti jer ubijaš nekoga i time mu onemogućuješ spasenje dok ubojstvom nekog krštenog on i dalje ima mogućnost spasiti se, no eto, ta silna pravila i propisi vatikana ko ide u Čistilište i koliko dugo radi čega su mi oduvijek bila nelogična. Htjela sam ti samo reći, ti možeš utjecati na ljude sebi sličnih stavova no ne možeš na one potpuno različitih kada je u pitanju proglašavanje svojeg stava ispravnim bez obzira koliko jako to osječao i koliko puta ti se "više biće" možda ukazalo i to ti reklo. Ponavljam, moje emocije i vjerovanja mi ne dozvoljavaju da ikada počinim abortus, ali mi moj razum, prihvačanje tuđih stavova i opet moja vjerovanja brane da ja nekome branim ono što branim sebi jer jedno od mojih vjerovanja i jest da ja nisam jedina u pravu. Bilo je te izuzetno teško za pojmiti odnosno dozvoliti slobodu koju želim sebi i drugima, a kada dajem slobodu drugima onda im dajem i slobodu da također poput mene misle kako postupaju ispravno mada ja to ne smatram ispravnim. Dugo sam se sa time borila, sa tim ne dopuštanjem da iziđem iz crno-bijelo okvira. Svijet nije crno-bijeli, a definitivno nisu ni ljudi, a bogovi/Bog su/je prevelik/i da stanu samo u jednu religiju jer naš fizički oblik često nas sprječava kako bi ih/Ga u potpunosti spoznali i doživjeli.
I jedan i drugi smo protiv abortusa, ti na tu djecu gledaj kao na one koji odlaze u Raj i prebivaju sa Bogom, ja ću na njih gledati kao na one koji će se ponovno roditi u ljudskom obliku odnosno reinkarnirati. I jedan i drugi složit ćemo se da nakon tog čina oni neće patiti nego će biti nagrađeni i spašeni ovisno o tvom i mom vjerovanju kakvo to spasenje jest, ali patiti neće. Patiti će dakle eventualno osobe koje su taj čin počinile, a to je posljedica njihove odluke s kojom će se morati nositi oni, ne mi.
Shvaćam što mi govoriš, Green. Ali to nije ono što sam te upitao. Ne raspravljamo ovdje sada o pobačaju, već raspravljamo o značenju riječi tolerancija. Značenju za tebe i značenju za mene. Ja sam vrlo tolerantan prema drugim ljudima, ne namećem nikome svoje mišljenje, kažem što mislim o nekom tekstu na komentarima, ali o nekim težim pitanjima za koja znam da ljudima nije lako čuti odgovore na njih progovorit ću samo onda ako me netko direktno upita o njima. Moje je čvrsto uvjerenje da svaki čovjek zna u sebi što je dobro a što nije i da je to nešto do čega mora sam doći, a moje je samo da mu eventualno (i to najčešće samo ako on to sam traži ili nas rasprava odvede u tom pravcu) malo razgrnem zastore varki koje su pred tom istinom raširili drugi ili smo ih raširili sami i učinim mu je time vidljivijom. Ali ne mogu mu otvoriti oči ako ih on uporno drži zatvorenima. Dakle, ne uvjeravam nikoga ni u što. Pa ni tebe sada ne uvjeravam ni u što oko pobačaja. Samo pokušavam shvatiti što znači to "harm none" za tebe, kako bih vidio vodi li to tebe kao osobu u onom pravcu u kojem po svojoj vjeri i sam idem. To jest, koje je značenje riječi tolerancija za tebe i ima li ono isto značenje koje ima i za mene. A to se ne može ustanoviti na nekim lakim, općeprihvaćenim pitanjima. Krađa je krađa i za tebe i za mene. Sporno i teško pitanje današnjega svijeta upravo je pobačaj (i neka druga, ali ovo je najteže) - oko njega se lome koplja i na tom području pokazuje se što tko uistinu misli i što zastupa. Zato o tome govorim.
OdgovoriIzbriši"Ne naudi nikome (i čini što želiš)" što je tvoja glavna krilatica ne govori ništa o sprečavanju drugih osoba kad vidimo da žele učiniti neko zlo trećoj osobi. To je vrlo osobna krilatica koja se zapravo tiče samo tebe same i toga hoćeš li ti nekoga povrijediti ili ne. Koliko sam shvatio, ti bi ipak priskočila u pomoć nekom čovjeku kojeg ugoržava netko drugi - je li tako? U tom slučaju, uzevši u obzir da tek začeti život smatraš novim životom, djetetom, dolaziš u kontradikciju s ovim što si rekla da bi priskočila drugome u pomoć i s druge strane izjavom da bi pomogla prijateljici koja želi pobaciti - jer ta prijateljica ona je koja poseže za životom djeteta i bilo bi logično da život tog djeteta pokušaš obraniti. Ako sam tu nešto pogrešno shvatio, ispravi me... I ne razgovaramo sada o zakonima u Hrvatskoj, svijetu, o znanosti i tome sličnom, to je trenutno potpuno nebitno. Zanima me tvoj osobni stav i tvoje tumačanje riječi tolerancija u ovom konkretnom slučaju.
A zanima me zato što za mene riječ tolerancija znači ne nametati nikome svoje stavove i mišljenja (ali ih niti ne skrivati i odgovoriti jasno i iskreno na svako postavljeno mi pitanje), ali ne znači i dopuštanje drugima da nanose zlo - meni ili bilo kome drugom. Dijete u utrobi majke ne može se braniti, stoga je na nama koji možemo nešto učiniti to da učinimo sve što možemo da ga obranimo. Osim da pri tom sami počinimo zlo. Što znači da ne smatram ispravnim ubiti čovjeka koji čini pobačaje, iako on sam ubija tu djecu, ali smatram da je moja dužnost zalagati se za zabranu pobačaja - uz svu pomoć majkama. I smatram da mi je dužnost pokušati razgovarati sa ženom koja se odlučila na pobačaj, pokušati je odgovoriti od toga. I ne bih je nikad odveo na mjesto gdje se pobačaj radi niti joj pomogao na bilo koji način u izvršenju pobačaja. A poslije, mogu kao kršćanin pokušati pomoći i olakšati patnju ženi koja je napravila pobačaj i koja sada zbog toga trpi i kaje se, i neću je odbaciti. Znači to je moje značenje riječi "tolerancija". Tolerirati svačije mišljenje, ali ne dopuštati činjenje zla, a kamo li još i pomagati pri tome.
Ima li, dakle, riječ tolerancija za nas dvoje isto značenje?
Pa da vidim mogu li se naći u onoj četvrtoj strofi pjesme na koju si mi dala link. :)
@abakus
Zaboravio sam se osvrnuti na jedan dio tvoga posta. Ja ne vjerujem u reinkarnaciju. Vjerujem da ubijeno dijete ide u Raj ( ne priznajem postojanje nikakvog čistilišta i nikakvog tzv. limba), ali ta činjenica ne može nimalo opravdati ubojstvo. To je dijete trebalo imati svoj život, ostvariti svoje potencijale u njemu. I to mu je oduzeto nečijom odlukom i nečijim djelom. To je zlo djelo. I to što će dijete otići u Raj nimalo ga ne ublažava.
OdgovoriIzbrišiHm, moram priznati da još nisam imala ovakvo zadovoljstvo razgovarati sa jednim Kršćaninom koji ima čvrste stavove, čvrste stavove koji su drukčiji od mojih, a da nema želju pripaliti me na lomači, divno je to iskustvo.
OdgovoriIzbrišiDakle, ne o znanosti niti o državi i zakonima, samo o meni i mojim stavovima... Ok...
Kao što već rekoh, nikad ne bih pobacila i da smatram da je to činjenje zla, ali u mojem zadnjem postu nisi pohvatao točno to što me sprječava da nekome idem suditi ili ga sprječavati u pobačaju. Razlog tome je što ja bez obzira što imam čvrsti stav o tome dopuštam da moja prijateljica nema taj stav i ne, ne osječam se dužna spašavati to dijete jer je po mojim vjerovanjima ono već spašeno, reinkarnirat će se, smrt nije kraj, u njegovom slučaju je izrazito bolna i žao mi je što ju proživljava, ali to je razlika između tebe i mene. Ti vjeruješ u jedan život na Zemlji pa zato i nužna borba za njega. Ne kažem da se za život treba boriti, ali nadam se da shvačaš kako ja na smrt vrlo vjerojatno gledam kao nešto potpuno različito od načina na koji ju ti gledaš. Ja ne vjerujem u smrt kao kraj, ona je samo granica, prijelaz, energiju se ne može uništiti, tu energiju ti vidiš kao dušu koja odlazi u Raj, ali svejedno se ne uništava niti nestaje.
Dakle zanima te što meni harm none znači po pitanju zaštite drugih jer ovo po pitanju mene, tolerancije tuđih vjerovanja i načina života si se složio. Ja kada bi znala da mogu mahnuti čarobnim štapićem i da više nijedna žena ne bi učinila pobačaj jer nijedna ga žena više ne bi ni htjela počiniti, vjeruj mi ja bi mahnula štapićem. Ali, gle, još ni pretvaranje ljudi u žabe nisam svladala, pa nemrem ni ovo :) Nisam borac za pravdu i prava, jesam li radi toga kukavica? Licemjerna? Možda. Svatko pa i ti ima pravo tako misliti o meni, naravno ja se ne osječam tako, meni je savjest čista. Razgovor je jedina mogučnost kako mogu nekoga odgovoriti od pobačaja, a već sam u prijašnjim postovima rekla da bih razgovarala sa osobom, no nakon takvog razgovora, moja dužnost prestaje osim ako nemaš u vidu da buduću majku vežem za radijator dok ne rodi? Da, odvela bih je u bolnicu, ne bih ušla unutra niti bi joj bila pored kreveta, bila bih s njom u autu ili autobusu do tamo, kako mi prijateljica ne bi bila sama na putu no ulazak u bolnicu je njezina odluka i samo ju ona može izvšiti, ja ostajem ispred, pušim svoju cigaretu dok nije gotovo, meditiram da se dijete reinkarnira što prije u što bolju obitelj, a kada mi se prijateljica vrati ne dočekujem ju sa ljutnjom ili osudom jer znam da će kad tad požaliti radi svoje odluke i da će joj biti teško, i sada u toj situaciji joj je teško, a ja sam tu, da ju saslušam i iznesem joj svoje mišljenje. Dakle, ne bih joj ja pomogla da pobaci, dapače, do ulaza u bolnicu bi razgovarala s njom i odgovarala je no ako ona odluku donese, ja tu ne mogu više ništa osim zagrliti je i znati da je odluka bila teška.
Obranila bih dijete da vidim da ga netko napada, vjerujem da bih, no opet, govorimo hipotetski, a to je samo pretpostavka jer ne mogu biti sigurna u svoje reakcije na nešto dok se u toj situaciji ne nađem, to priznajem i nikada se neću praviti toliko pametna i govoriti da me ništa ne može iznenaditi i da točno znam kako bi na što reagirala. Pravilo naudi nikome zaista si dobro shvatio, govori o pojedincu i njegovom odnosu prema drugima, ne govori o obrani drugih jer tada bi vjerojatno zvučalo drukčije. Valjda se ide po teoriji da ako se svi drže tog pravila tada neću imati potrebe ikoga braniti jer nitko nikoga neće napadati. Isto je sa zapovjedi "Ne ubij", ne piše "Ne daj da drugi ubija" To o čemu ti govoriš je tvoja savjest, tvoja vjera, moram priznati, nisam se u Kršćanstvu susrela sa pitanjem obrane drugih, više puta sam naišla na razne oblike kažnjavanja, ali obrane, jedino kod Isusa kad priča o djeci, ono "Pustite malene k meni..." ako se dobro sječam. Dakle kada bi se svi držali zapovjedi "Ne naudi nikome" ne bi bilo nikakvih problema, ali nažalost ne drže je se svi, a u životu prepunom obveza i sa druge strane trenutaka sa dragim i voljenim osobama pa vremenu za duhovni razvoj, malo je vremena da da glumim junaka. Poznajem nekoliko ljudi koji su aktivisti i uspijevaju kombinirati obiteljski život sa aktivističkim, divim im se radi toga, ali ja jednostavno to ne mogu, možda sam zato lošija od njih, ili od tebe, a možda sam samo drukčija.
OdgovoriIzbrišiSada imaš puno pravo pitati da ako bi svi tako mislili i ne borili se za tu djecu, tko bi se za njih borio? Tko bi štitio te živote? Čudno mi je vidiš, mada si se već pokazao kao "netipičan" Kršćanin, shvatiti kako doživljavaš Raj. Dijelo je zlo, ubojstvo je zlo i život jest oduzet i taj odlazak u Raj to ne opravdava, ali ne vjeruju li Kršćani da je Raj bolji od Zemlje? Ako vjeruješ da je Raj bolji i pogotovo ako vjeruješ da je Bog u kojeg vjeruješ Sveznajući, onda će tom djetetu biti bolje u Raju nego da se rodilo, a Bog je i tako znao da će biti pobačeno. Oprosti ako krivo shvačam, ali pokušavam pretpostaviti tvoj stav kako bih ti lakše mogla objasniti svoj. Mada to sa Sveznajućim i "slobodom" mi se uvijek kosilo jer ako Bog zna što ću ja odlučiti tada ja u stvari ne odlučujem. Vidiš, i to je zanimljiva tema, voljela bih čuti od tebe što misliš o tome odnosno kako doživljavaš Boga u kojeg vjeruješ i taj pojam "Sveznajućeg" i "Slobode". Sveznajućeg stavljam u navodnike jer ne znam da li ga tako doživljavaš, pa ako to jest slučaj nemoj te navodnike shvatiti kao podcjenjivanje ili ruganje već samo kao neznanje.
OdgovoriIzbrišiU mojim postovima i komentarima nadam se da si shvatio kakva sam osoba, odnosno kakva osoba pokušavam biti, u što vjerujem po pitanju tih kako si ih i sam nazvao bitnih stvari. Ja mogu odlučivati samo po pitanju sebe, nikog drugog. Sebe mogu izgrađivati i nositi se sa posljedicama svojih odluka, ne tuđih. Svaki dan se trudim živjeti pravilo Ne naudi nikome, ponekad sam u tome više, a ponekad manje uspješna, no ne savršena sam i kao takva mogu se truditi u najboljoj namjeri postupati po vlastitoj savjesti koja mi govori što je ispravno, a što nije. Savjest mi tako govori i da pobačaj nije ispravan, no ne tjera me da se borim za to da se pobačaj zabrani jer kao što sam već i napomenula, smrt, bez obzira koliko bolna nije kraj i ne doživljavam je kao nešto strašno. Komplicirano bi i dugačko bilo kada bih ti objašnjavala sa pozicije svjesne energije zašto je to tako jer se po pitanju toga naši stavovi jako razlikuju, a i naše poimanje viših sila i nas samih. Vjerujem da sam odlučila gdje ću se roditi i isto tako ću odlučiti kada ću umrijeti ili ću umrijeti pod posljedicom mojih odluka da se tako izrazim, no kao što rekoh to je već druga i mnogo kompliciranija tema. Obraditi ću uskoro pojam reinkarnarije i kada ona dolazi "po inerciji" a kada po izboru pa ćeš se bolje upoznati sa mojim vjerovanjima po pitanju smrti.
Nadam se da si shvatio odnosno dobio odgovore na pitanja koja su te zanimala. Ne znam više kako bih ti objasnila, u jednom trenutku morat ćeš prihvatiti da se sa mnom možda i ne slažeš, ali bitno mi je da shvatiš što sam rekla pa ako se i ne slagao jer nije mi toliko bitno da se ljudi sa mnom slažu koliko mi je bitno da me razumiju. S druge strane, znam koliko je teško razumjeti nekog drugog kada razmišljamo sa svojom logikom a ne njegovom/njezinom.
Sve u svemu, već dugo nisam ovoliko uživala čitati stavove jednog Kršćana i razgovarati s njim :)
Mislim da sam shvatio. Da, riječ "tolerancija" za tebe i mene nema isto značenje. No nije to ništa čudno, tako sam i pretpostavljao da jest na osnovu onoga što sam ranije pročitao na tvome blogu. Ništa, ipak ostajemo na tome da se ne nalazim u onoj četvrtoj strofi. :)
OdgovoriIzbrišiZa mene je obrana slabijih, nemoćnih, ugroženih bilo kojim oblikom nepravde, obveza. I ne govorim samo o ljudima, već se to proteže i na zaštitu prirode kao i zaštitu životinja u onoj mjeri u kojoj to mogu učiniti bez da ugrozim živote ljudi koji po svojoj prehrani baš ovise o njima. Mučenje bilo koga, čovjeka ili životinje, smatram zlom i moja je obveza to spriječiti ako ikako mogu. S time da se ne smatram aktivistom već jednostavno - kršćaninom. I ne smatram se u svemu tome uopće posebno hrabrim. Nije mi nimalo svejedno što će sa mnom biti dok se zauzimam za nekoga ili nešto dobro i sebe pri tom izlažem opasnosti (a time na žalost indirektno i svoju obitelj koja o meni ovisi) i agresiji onih koji to zlo čine i koje želim spriječiti.Ali bol koju osjećam u sebi kad tako nešto vidim prejaka je i jednostavno ne mogu stajati mirno i dopuštati da se nešto od ovoga što sam nabrojao ničim ometeno događa pored mene. To me je nebrojeno puta dovelo u razne teške, pa i vrlo teške životne situacije i štetilo mi je na razne načine, ali sam postigao i puno toga dobrog, i to dobrog za mnoge ljude, i nije mi ni u jednom trenutku bilo žao što sam reagirao, unatoč onim lošim posljedicama koje sam zbog toga osjetio na sebi. I nemoj msiliti da to činim jer se nadam nekoj nagradi u vidu Raja. Činio bih to isto i da ničega poslije života nema, baš ničega, pa ni reinkarnacije o kojoj ti govoriš. Činio bih to zato što to duboko u sebi osjećam kao ispravno i što bih iznevjerio samoga sebe kad tako ne bih postupao. Cijenim život vjerojatno kao malo koji čovjek na ovom svijetu, ali život u kojem ne bih postupao ovako za mene ne bi bio vrijedan življenja.
Da, kad bi se svi držali te „ne naudi nikome“ ne bi bilo problema. Ali toga se drži vrlo malo ljudi. I zato moramo odlučiti hoćemo li samo gledati ili ćemo reagirati i zaštititi one i ono koji se/što se ne mogu/ne može zaštiti sami/samo.
OdgovoriIzbrišiPitanje Raja... Iskreno, o Raju vrlo malo razmišljam. Jednako kao i o paklu. Nisu nagrada i kazna ono što me u životu motivira. Motivira me dobar, ispravan život sam po sebi. I ne treba podcjenjivati vrijednost života. Da tako malo vrijedi, zar bi se Bog toliko trudio stvoriti ga? Ovaj svijet, ovaj život ima svoju veliku vrijednost, isto onako kao što život poslije smrti na ovome svijetu ima svoju. Svaki je poseban na svoj način. Ljudi često o ovome životu govore s nipodaštavnjem, kao o „muci“ i „dolini suza“, ali život je zapravo beskrajno lijep. I ne možeš zamisliti koliko uživam u njemu - u prirodi koju jako volim i čiju ljepotu i te kako zamjećujem, u drugim dobrim ljudima, u svojoj supruzi koju volim i svakom trenutku koji provedem s njom (i kojih mi nikad nije dosta) i u našoj djeci. U svom poslu. Ovaj je život Bog blagoslovio i sam nam ga je dao - dakle on je i te kako vrijedan. On ga je sam proživio, sve dok ga nisu ubili. U ovom životu rastem i napredujem kao čovjek i imam priliku za to. Sve je to vrijedno. I sve to čini život vrlo dragocjenim, a oduzimanje života teškim grijehom, zlom.
Pitanje Boga kao sveznajućeg.... Bog je sveznajući u smislu da pred njim ništa ne može ostati skriveno tj. sve što čovjek radi i misli tj. kakve odluke donosi Bog jasno vidi. Što se tiče Boga kao sveznajućeg u smislu da zna budućnost, to je pitanje na koje nije lako dati jednostavan odgovor. Svaki čovjek ima svoju slobodnu volju i sam donosi odluke u kojem će pravcu krenuti i što će učiniti. Ne postoji predestinacija i mi svoju odluku možemo i promijeniti - čime mijenjamo i budućnost, zar ne. Kako može onda Bog biti svezanjući u ovom smislu? Ne može. Ali to je naša ljudska perspektiva, perspektiva nas ljudi koji živimo u linearnom vremenu, dakle na vremenskom pravcu koji se stalno kreće prema „naprijed“, prema budućnosti. Bog jest u svakom trenutku, to jest za Njega nema linearnog vremena, ako me razumiješ. Zbog toga mi, doduše, svoje odluke tek moramo donijeti, ali on ih već sada na jedan način koji čovjeku nije lako shvatiti sve vidi. To nije predestinacija, već je nešto što nadilazi ono što mi sada, dok smo još vezani za ovaj svijet i ovaj pravac vremena, možemo do kraja shvatiti.
Ne znam koliko sam ti to uspio objasniti, ali vjeruj mi da sam si dao truda. :)
Dobro si objasnio :) Odnosno, shvatila sam što želiš reći, na koji način živiš i funkcioniraš i u što vjeruješ. Slažem se da je život lijep i da u njemu treba uživati. Imaš na podstranici VJEROVANJA sa desne strane moja vjerovanja pa pročitaj ako već nisi, mislim da je tamo dosta jasno napisano čime se vodim odnosno u što vjerujem i na koji način.
OdgovoriIzbrišiOvo sa svemogučnosti Boga sam shvatila jako dobro jer mi je dosta blisko, barem u ovom obliku u kojem si napisao, makar se razlikujemo u nekim stvarima. Na bogove gledam kao na više oblike energije, a energija ne poznaje vrijeme...
Drago mi je da smo se razumjeli. :) Ima li još nešto što bi me ovdje htjela pitati ili mi reći?
OdgovoriIzbrišiTrenutno nemam više pitanja, ali bit ćeš ih jer ne želim da naš razgovor završi obzirom da toliko uživam u njemu :)
OdgovoriIzbrišiUživanje u razgovoru bilo je obostrano. :) Rijetkost je susresti tako izravnu osobu koja istovremeno "od prve" shvaća i zna kvalitetno sročiti odgovor.
OdgovoriIzbrišiSamo mi kad Darka reci kad budeš htjela da ovdje nastavimo razgovor.
:)
bok
OdgovoriIzbrišiOhoho, dobro jutro rahan :)
OdgovoriIzbriši"Ahimsa Paramo Dharma"
OdgovoriIzbrišia je negacije
himsa je nasilje
param je najveći
dharma je ono što bi čovijek trebao raditi, dužnost
(dharma vatre je da spaljuje sve što u nju baciš)
prijevod bi bio
"najveća čovjekova dužnost je nenasilje"
upravo iz tog razloga su hindusi vegetarijanci
eto
da dodam malo na tvoj članak
svi su puni priča o nenasilju
a kada im spomeneš ubijanje životinja zbog hrane
odmah postaju jako nasilni :)
što samo pokazuju do kuda ide njihova širina primjene nenasilja
sad sam ja skužio zakaj si ti otišla u Pagane
OdgovoriIzbrišisexa radi :)
"Dapače, na seks se gleda kao na jedan od načina kojima se ulazi u više stanje duha, u njemu se uživa i potiče se njegovo što češće uživanje."
vidi vidi kako ste to lijepo zamislili :)
o tome bi mogli malo porazgovoriti :)
ali doslovno
na skaypu
ukoliko imaš volje :)
Hm, da... Vegetarijanstvo i veganstvo, u nekim kulturama tako normalno, a u nekima tako nenormalno, ali to je ta različitost o kojoj govorim. No nevezano za kulture i religije, ljudi imaju različite stavove prema životinjama i biljkama pa se u skladu sa tim stavovima i ponšaju, isto vrijedi i za seks. Ja nisam ta koja će bilo kome reći da je moj način života ispravan i točan i da točno tako treba živjeti, ali sam upravo ja ta koja će reći da je taj način života meni ispravan i točan i da ja tako živim, da sam sretna i ispunjena i da isto tako nitko nema pravo meni reći da sam u krivu, kao što ni ja nikome nemam reći da je on/ona u krivu jer postoji toliko mnogo puteva za toliko mnogo ljudi da su svi točni, ali ne za sve.
OdgovoriIzbrišiVolje imam za razgovore razne, ali ne preko skypa, on je rezerviran za ljude koje poznajem, tebe ne poznajem, shvati moju skepsu, prirodna i opravdana mojim prijašnjim iskustvima sa ljudima. :)
sad mi je neugodno
OdgovoriIzbrišino to je moja stvar
oprosti što sam predložio razgovor
naravno da nisam mislio da mi daš svoj skayp sa imenom i prezimenom
ja imam skayp sa nickom
tako da nisam vidio neki problem da se čujemo preko skaypa
još jednom se ispričavam zbog toga
Isprika prihvaćena :) Ne sekiraj se...
OdgovoriIzbrišiovaj i onaj prošli komentar naravno da nema potrebe objavljivati :)
OdgovoriIzbrišiMa objavljujem sve u kojima nema psovki, vrijeđanja i prijetnji, pa tako pazi, što napišeš, napišeš :)
OdgovoriIzbrišida i nastavim o sex
OdgovoriIzbrišitj o sexualnoj energiji
kako je kod vas žena pojma nemam :)
taj dio preskačem
kod nas muških je sex sa ejakulacijom ogromni gubitak energije
zato nam se i spava nakon toga :)
koliko ja znam tu energiju u duhovne svrhe najviše koristi tantra
no naravno bez ejakulacije
njima sex služi kako bi pokrenuli tu ogromnu energiju a kada je pokrenu sjednu u položaj za meditaciju
to je ono što čuh
a sad ono što spoznadoh
jelte kad sam bio mladac ja tako sa nekom curom, maziimo se mi i jelte ostalo
kad eto njene mama nas zatekla (kaj ona ima upadati njoj u sobu u 2 ujutro, mislim)
i eto tako nas ona izgrdila na pasja kola
i tako ja krenuh doma "neobavljena posla"
hodam ja tako (a već bijah prakticirao Yogu)
kad ono eto energije koja se iz dna kralježnice podiže prema gore
eto i lijepog stanja svijesti :)
tako sam ti ja prakticirao tantru
ne htijući :)
...
dakle
definitivno je to vrlo snažan pokretač, no da nije bilo njene mame
ništa od moje tantre
bio bi to tek prosječan sex :)
..
hoću reći
blago onom tko time može ovladati :)
nadam se da ovo nisi shvatila kao prepričavanje drpanja
već koj jedno poprilično lijepo iskustvo
nakon kojega puno više razumijem put tantre
Da, da, prvo mi se hočeš uvaliti na skype, onda mi prepričavaš seksualna iskustva, pa dobro rahan gdje to vodi? :)))))))
OdgovoriIzbrišiŠalim se, moram te malo. I tako veliš mama je za sve kriva, pa jel si bar nazvo mamu kasnije i zahvalio joj se? Mislim da bi trebao :) Joj baš si me nasmijao...
Nije lako kontrolirat niti jedan oblik energije, a kamoli seksualan, ali vježbom do savršenstva ;)
Green, nestala si s Darkova bloga. Uplašila se muškog društva i svih onih "prijekih" tonova? :) Ni jedno društvo nije kompletno bez žene i njezine pametne riječi. Što bismo svi mi bez naših "vještica"...? :) Vrati se. :)
OdgovoriIzbrišiU priprema sam velikim za sabat. To nam je najveći sabat u godini, a slavi ga skupa oko tridesetak ljudi pa treba izorgaizirati sve i po pitanju klope i cuge i sadržaja i rituala, ako preživim, javim se u srijedu :D
OdgovoriIzbrišiok, držim te za riječ. :)
OdgovoriIzbriši@abakus
Volio bih da pročitaš jedan post koji sam uputio @diogenesu, Green. Pišem ti to ovdje jer ne želim drugima svrtati pozornost na njega. Post se nalazi na Darkovoj temi "O Ustavu RH, križu i Marku...". Sasvim je na kraju komentara, napisan u: 2. svibanj 2012. at 7:44 prijepodne.
OdgovoriIzbriši:)
@abakus
Pročitala sam ga, jako je dobar komentar. Slažem se sa time što si napisao. Postoji neki razlog zašto si htio da ga ponovno pročitam?
OdgovoriIzbriši:D
OdgovoriIzbrišiNisam znao da si ga već vidjela. Bila je to moja i @diogenesova poluprivatna razmjena postova - poluprivatna jer je ipak na blogu, ali na staroj temi.
Htio sam da ga pročitaš da bi vidjela kakav je moj pristup ženama koje stoje pred pobačajem. Govorili smo o tome na ovom tvom članku, ali ljudi su općenito navikli na jedan vrlo agresivan i osuđujući nastup onih koji se "bore" ("bore" u navodnicima zato što to kod takvih u principu ostaje samo na riječima i "borbi" iz stolca pred kompjuterom) protiv pobačaja i u startu zauzimaju obrambeni stav prema svakome tko progovori o tome. Htio sam da vidiš korz taj post koji sam @diogenesu napisao da nema nikakve agresije kad je o onome što sam činim riječ.
Lijepo si me jutros pohvalila. Nije to ništa što ne znam i sam, ali uvijek je dobro čuti da to što govorim kod nekoga ima odjeka i da prepoznaje iskrenost i dobru namjeru i "srce na dlanu". Ne prepoznaje to svatko, Green. Tek rijetki. I to mi puno govori o toj osobi, o njezinoj duši i čistoti srca. Ali zanimljivo je da sam "to" kod tebe osjetio već kod onog posta koji sam ti pohvalio nedugo nakon što si počela komentirati kod Darka. Osjeti se "to" brzo.
:)