Bore kao posljedica instinktivnog mrštenja

Zanimljivo mi je hodati gradom i promatrati ljude. Zadnjih par dana u Zagrebu bilo je prekrasno, konačno je nakon duge zime zasjalo Sunce i bilo je zadovoljstvo prelaziti s jedne strane grada na drugu radi raznih obaveza jer pogled je bježao na prirodu koja se počela buditi i na ljude od kojih su neki to primjećivali, a neki ne. Gledala sam te ljude i primijetila da mnoge od njih mogu svrstati u dvije kategorije. Nisam sklona kategoriziranju i uvijek sam se protivila stavljanju ljudi u male kutijice koje gradimo u našem umu, ali kada je nešto toliko izraženo morate se zapitati ima li tu neke istine.

Primijetila sam da ljude bez obzira da li su mi poznati ili nepoznati vrlo lako mogu klasificirati samo po gledanju njihovih bora. Ljudi sa borama na čelu su "mrštioci" dok su oni sa borama pored očiju "smijaoci". Citiram stručnjake jedne poliklinike :

"Kao zasebnu grupu bora navodimo mimičke bore koje nastaju uslijed nepravilnog korištenja mimičkih mišića na licu, čiji pokreti odaju različite izraze lica. Mimičke bore nemaju nikakve veze sa starenjem jer se počinju javljati nakon 20-ih godina. U mimičke bore ubrajamo one na čelu, između obrva, oko očiju i kutova usana."

Bore nastaju na onim dijelovima lica gdje kožu najčešće pomičemo, pa tako kada vidim nekoga sa mnogo bora između obrva jasno mi je da se radi o srditoj osobi dok kada ugledam nekoga sa borama pored očiju i u kutovima usana zaključujem da se osoba većinu vremena smiješi.

Instinktivne reakcije usađene su duboko u našu podsvijest, naš mozak naučen je reagirati na određen način i čini to bez da to svijesno želimo, istrenirali smo ga da na određeni način funkcionira. Kada mnogo puta ponovite neku radnju tada ona postaje toliko dobro uvježbana da više o njoj ne razmišljate. Nekada davno, kada ste tek učili pisati, morali ste razmišljati o svakom slovu kojeg stavljate na papir, koji je oblik tog slova, kako se ono izgovara i trebalo Vam je toliko vremena da jedno slovo napišete koliko Vam danas treba da napišete čitavu rečenicu. Kako ste to postigli? Pisali ste i pisali i pisali i mozak je naučio kako slova izgledaju pa o njima danas na svjesnoj razini ne morate razmišljati, dovoljno je da čujete rečenicu i da ona završi na papiru, brzo i jednostavno. Mozak na taj način trenira obradu bilo koje informacije, što je više vježbe na svjesnoj razini to brže određena reakcija prelazi u nesvjesnu razinu.

Razmislite o sljedećim rečenicama koje ću napisati, zamislite ih, a zatim obratite pozornost na izraz Vašeg lica:

1. Pada kiša.

2. Autobus kasni.

3. Pored mene prolazi djevojka obrijane i tetovirane glave.

Mogla sam navesti još mnogo primjera, shvatili ste poantu. Kroz uobičajen dan susresti ćete se sa tisuću pojava koje će od Vas izazvati određene reakcije, pitanje je kakve će te reakcije biti, hoćete li se instinktivno mrštiti ili nećete ovisi o tome kako ste do tog trenutka istrenirali svoj mozak. Zanimljivo je također što koliko god se trudili ponekad zadržati svoja mišljenja za sebe, ona se uvijek pokažu pa tako nakon nekog vremena Vaš izraz lica prijeđe i u Vaše riječi. Razmislite o jučerašnjem danu i pokušajte se prisjetiti svake rečenice koju ste izgovorili, koliko od njih je bilo negativno? Koliko od njih se bavilo tematikom što Vas sve smeta, ljuti, živcira, rastužuje, koliko je od njih opisivalo stvari koje su Vam ružne, glupe, dosadne, nepotrebne? I tako bora po bora, bora po bora i sve na krivim mjestima... Osmijeha niotkuda...

Najbitnije pitanje je što Vi želite. Želite li biti sretni? Sreća se gradi i polagano stvara, Vaš mozak gradi Vašu sreću, Vaše misli, a njih možete naučiti kontrolirati, samo ih morate postati svjesni, nije toliko teško koliko se možda čini. Na početku ste morali paziti kako pišete slova d i b, danas ne razmišljate o njima, samo ih stavljate na papir, jednako tako ćete na početku Vaše preobrazbe u sretno biće prvo morati paziti kako razmišljate dok mozak toliko dobro ne uvježbate da ćete nesvijesno reagirati pozitivno i sa smiješkom. Početci su uvijek najteži, no zašto ih smatramo najtežima? Upravo zato što postanemo svjesni svojih pogrešaka pa ih moramo ispravljati. Svaki put kada ste umjesto b napisali d, morali ste brisati i ponovno pisati pa Vas je to ljutilo, to ispravljanje pogrešaka kao i poneka misao da Vi to jednostavno ne možete, ali gle čuda, mogli ste. 

Svaka navika može biti prekinuta, neke teže, neke lakše, ali baš svaka može biti prekinuta, potrebna je samo volja i odlučnost pa opet dolazimo do najbitnijeg pitanja, želite li biti sretni? Nisam Vas pitala da li možete biti sretni obzirom na bolest, račune, vrijeme, ljude, državu... Pitala sam Vas da li želite biti sretni. Nisam Vas pitala da li mislite da možete biti sretni, samo da li to želite.

Pogledajte se u ogledalo, gdje su na Vašem licu bore? 

Šaljem Vam veliki osmijeh, budite blagoslovljeni!