Koji je smisao života - PRVI DIO

Napustila sam kršćanstvo iz dosta razloga o kojima sam već mnogo puta govorila, no najbitniji od njih je čista sebičnost na koju uopće ne gledam negativno. Podučavalo me se i trovalo mi se mozak sa idejama o patnji u ovom životu kako bi u drugome mogla uživati nagrade, o bolestima i siromaštvu i kako su oni blagoslov koji trebamo prihvatiti. Ja ih ne biram. Ja biram radost, biram obilje, smijeh. Ja biram zdravlje, zagrljaje, drage ljude, bezbrižnost, biram akciju, odlučnost i napredak i biram uživati u svakoj sekundi koju provedem na ovoj planeti u ovom životu. 

Ovaj post posvećujem petorici divnim muškaraca koje sam imala čast upoznati u ovom životu (no nekako mi se čini da ta poznanstva sežu i u neke druge živote). Posvećujem ga svojoj ljubavi koji već pet godina trpi sva moja traženja i pronalaske same sebe, sve ideje, puteve, promjene raspoloženja, odustajanja i pokretanja, sve moje osmijehe i sve moje suze i koji je uvijek bio tu, na dohvat ruke od mene i kada sam ga tražila da to čini i kada nisam, ali uvijek kada je trebao. To je moj bradati Kelt koji ni sam nije svjestan svoje snage i koliko točno vrijedi, nadam se naravno da će doći taj dan kada će ujutro otvoriti oči i spoznati sebe u čitavoj svojoj veličini karaktera, misli i potencijala jer uvjeravam Vas, on je materijal ljudi koji mijenjaju svijet, on je taj, jedan od onih sposobnih za velika dijela, sa pregršt hrabrosti i volje i taman toliko ludosti da ide gdje se drugi ne usude. On je SVE i u njemu jest sve.

Posvećujem ovaj post i svojoj VODI, onome koji me gura prema naprijed u tako divnim idejama i planovima bez da stignem reći da li to želim ili ne, jer on zna da mogu. Prije godinu dana upoznala sam ga i imala o njemu brojne predrasude jer bio je preambiciozan za moj ukus, preriječit, prepametan i baratao je sa previše informacija i znanja za običnog čovjeka. Iza sebe je imao uspone i padove, a bez obzira na sve, nikada nije odustajao i predavao se. Zastrašila me njegova pojava, mudrost i široki spektar enciklopedijskog znanja popraćenog brojnim iskustvima i putovanjima. Kako ljudi žive u Indiji? Kako se pravilno izgovara neka riječ i koja je njena etimološka pozadina? Novinarstvo? Zakoni? Poznanstva i veze? Aktivno djelovanje u društvu? Životno iskustvo? Mogla sam samo sklupčano čučati u njegovoj sjeni sve dok prvi put nije izgovorio „Hey honey!“ i primio me u svoj svijet toplih iskrenih zagrljaja popraćenih strogim planovima, akcijama i djelima, primio me kao ravnopravnu sebi jer vidio je nešto što ja tada nisam, vidio je da sam on. Sada smo zajedno na putu prema nečem što je veće od nas samih, što ima budućnost o kojoj ćete jednog dana čitati iz povijesnih knjiga.

Što bi voda bila bez vatre? Disbalans. Imam ja i svoju VATRU, onog kojeg rijetko ćete vidjet da se smije, ali kada to učini, zasvijetliti će čitava prostorija. Bare je u jednoj pjesmi rekao „ja ne svijetlim, ja sijevam“, u jednoj rečenici je opisao čupavog Vikinga koji eksplodirao bi da ne trči, da ne viče i da ne pušta svu tu svoju silnu energiju van iz sebe. To je osoba pred koju se ne ide ako se niste spremni suočiti sa najgorim dijelovima sebe jer on će Vam ih izravno prezentirati bez zadrške, razlika je u tome što ih on neće poput Vas smatrati najgorim dijelovima, njemu su to jednako vrijedni dijelovi Vas. Iznenađujuća je iskrenost kojom se služi, toliko jednostavna i čista, toliko prkosna i vatrena. Trebate pomaknuti planinu s jedne strane ceste na drugu? U njegovom rječniku ne postoje negacije, on će ići gurat planinu i gurat će je do tog trenutka dok je ne pomakne. On je stara duša, jedan od onih starog kova koji automatski pridržava vrata dami bez da je svjestan da to radi, koji podiže i ruši, koji je čista snaga, a svoju vatru koristi za destrukciju kada je potrebno, za stvaranje kada je potrebno i za grijanje kada je potrebno. Iz njega pršti energija dok ubrzano korača i namrgođeno gleda svijet oko sebe i dok sjedi sa pivom u ruci i nervozno lupka nogom jer predugo je na istom mjestu. Kada s njim zakoračite u mrak, sve dok se ne bojite njega, nema toga što Vam u mraku može izazvati strah.

ZEMLJA. Svatko od nas ima u svom životu onu jednu osobu koja je nešto dramatično učinila za nas, možda toga nismo u tom trenutku bili svjesni, ali kada pogledamo u natrag i potražimo sam početak neke ideje, nekog plana ili bitne promjene u svom životu naići ćemo na jednu osobu koja učinila je nešto za nas. Možda nam je nešto dala ili pokazala ili samo posadilo zrno ideje u naš um. To je Zemlja, prapočetak svega na koju sa radošću pomislite kada Vam treba nešto za smirenje, nešto lagano i nježno. Dok sam živa sjećati ću se tog prapočetka, tog trenutka. Sjedili smo u Tolkienu, pijuckali jabukovaču, gledali u fantasy svijet na zidovima oko nas, a ja sam oduševljeno pričala o nekim stvarima, o paganizmu i Wicci i ljudima koje upoznajem, a on me gledao, onim svojim najstarijim očima koje sam ikada vidjela na tako mladom tijelu i rekao „E, ima jedna Esther Hicks žena što kanalizira entitet Abraham, poslat ću ti link, svidjeti će ti se.“, a rekao je to sa nekim prikrivenim pokvarenim smiješkom jer znao je u sebi na što će me navuć. Bez obzira koliko vremena prođe da se ne vidimo, kada se vidimo dočeka me zagrljajem i iskrenom radošću na licu, a zatim me dobro odmjeri. Odmakne se jedan korak u natrag, malo nagne glavu i gleda me na trenutak, provjerava da li sam sretna, gleda promjene i ispituje me o mom životu, a ja ne mogu da mu se ne nasmijem, onim širokim od uha do uha osmijehom jer svjesna sam da je on taj koji je sve pokrenuo, koji je posadio zrno u moj um, a sada samo gleda kako raste. On je moj prapočetak, moja mirna i draga zemljica i onaj o kojemu ću u stare dane pričati ljudima kada ću započinjati svoju priču.

Kaže se u narodu „Šećer dolazi na kraju“, zato je bombončić na kraju, moj ZRAK, onaj koji je vezan za misli, ta preslatka pojava koja mi je slučajno zalutala u život i okrenula ga naglavačke. Moja točka na i, ono što mi je trebalo da dovršim krug, završim rečenicu, shvatim sve što bi trebala shvatiti kako bi mogla u potpunosti izgrađena, dalje. To je osoba pored koje ne možete biti ljuti, ne možete biti tužni ni ozbiljni jer on će Vas pogledati i osjetit ćete grižnju savjesti i krivicu jer niste sretni, on Vas tjera da razmišljate na određeni način, tjera Vas da se smijete, objašnjava Vam sa tolikom preciznošću i tako dobro definiranim argumentima da nemate baš ni jedan razlog biti bilo što osim sretni. On je taj na čije se rečenice pozivate u mislima kad zastranite i koga sami sebi citirate kada tražite odgovor na bilo koje pitanje. Taj šećer na kraju kojeg kada ćete ići tražiti u svojim životima prepoznat ćete po lakoći kojom Vam se opustio u životu, u Vašem prostoru, mislima, prepoznat ćete ga po brzini kojom Vam se uvukao pod kožu. Kao što ćete Zemlju prepoznati po početku ideje, Zrak ćete prepoznati po kristalizaciji i jasnoj definiciji te iste ideje, on će biti taj nakon kojega ćete imati „a-ha efekt“ gdje ćete kimati potvrdno glavom na sve svoje prijašnje odluke i shvaćati da su baš sve do jedne bile ispravne jer vodile su prema sada.

ZEMLJA – naše tijelo, ono od čega počinjemo, srž, korijenje i mirnoća

ZRAK – naš dah, naše misli, vizije, ideje, zvuk, govor, sluh i njuh

VATRA – naš duh, volja, akcija i pokret, ustrajnost, karakter, hrabrost

VODA – naša krv, ono što nas pokreće, gura prema naprijed, drži na životu i hrani

Nadam se da ćete pronaći svoje elemente koji Vas izgrađuju, možda ćete imati jednog koji je sve, a možda četvero, ako ćete biti uistinu blagoslovljeni kao ja, imati ćete sve. Imati ćete elemente zasebno, svakog za sebe i imati ćete peti element, onog jednog u kojem je sve i koji jest sve, u kojem vidjet ćete svakog od četvorice i u kojem vidjet ćete jasno sebe i svo savršenstvo svijeta koje je ovdje upravo i samo radi Vas. U njemu je čarolija postojanja, sve kvalitete svega, od najsitnije do najveće, on ima sve jer on jest sve. Što kada imate sve elemente? Tada počinje magija, tada shvatite da je svijet igraonica...

Namjera mi je početna bila napisati jedan post, sa posvetom na početku ljudima radi kojih sam tu gdje jesam i radi kojih sam spoznala stvari koje jesam na način na koji jesam, ali eto, odužila se posveta, mada je i sada prekratka obzirom na to kolika bi prema zaslugama uistinu trebala biti. Zato sam prepravila naslov iz „Koji je smisao života“ u „Koji je smisao života – prvi dio“. Biti će još nekoliko tekstova odnosno dijelova onoga što s Vama želim podijeliti, upoznati ću Vas detaljnije sa svojim elementima, razmišljam o tome da svakome od njih posvetim jedan post kako bih Vam konkretno mogla objasniti što točno jesu elementi koji nas izgrađuju i koji od njih na koji način definira dio nas, no vidjeti ću po njihovim reakcijama koliko je to dobra ideja. Nakon što Vam objasnim funkciju elemenata i pomognem kako ih pronaći u vlastitim životima kreće najzanimljiviji dio, kreće dio gdje ću Vam objasniti kako iskoristiti život, kako spoznati odgovor na vječno pitanje „Koji je smisao života?“ i što učiniti sa tim odgovorom.