MAJČIN DAN

Zašto je majčin dan popularniji od dana očeva? Je li tu neka diskriminacija na djelu? Svi mi volimo i poštujemo svoje očeve i vrlo su nas često naučili brojnim stvarima, zaštitili nas od brojnih stvari, ali samo je jedna mama. Ta izjava zvuči kao da imamo desetero očeva i samo jednu mamu, i tata je samo jedan. Je li u nama urođena zahvalnost za to što su nam se majke udebljale, povraćale, imale problema sa venama, kičmom i zglobovima za vrijeme trudnoće, što su nas trpile i prije nego što smo se rodili? Možda. Možda smo im zahvalni jer su nas rodile, a ne pobacile, možda smo im zahvalni jer nas nisu dale na posvajanje ili bacile sa osmog kata kada ih je uhvatila postporođajna depresija, možda., ili zato što su išle natjeravati profesore na hodnicima kada smo trebali odgovarati neki predmet, a nisu nas htjeli pitati, možda...

Obično se muška djeca grade po uzoru na očeve, a ženska djeca po uzoru na majke. Uz uvjet da smo odrasli u skladnim obiteljima bez interveniranja policije, rastava i problema sa ovisnostima, rasli smo u obiteljima u kojima smo voljeni, gledajući svoje roditelje gradili smo se u osobe svjesno ili nesvijesno koje su poput njih, uz eventualne modifikacije koje vode prema usavršavanju modela. U slučaju da nismo rasli u takvom okruženju kojeg sam navela, čak i tada roditelji su nam pomogli da izrastemo u dobre osobe jer smo htjeli biti drukčiji od njih, pa ako roditeljima nešto i zamjerate, pretvorite to u zahvalnost jer pružili su Vam priliku da vidite što želite ili ne želite biti kao osoba.

Oca i majku volim jednako, no to su dvije različite ljubavi. Od oca sam uvijek mogla dobiti što god sam htjela, kada sam htjela i kako sam htjela, bilo je dovoljno trepnuti okicama i to je po mom mišljenju sasvim normalno. Ocu je u prirodi da usreći dijete, pogotovo ako je žensko, samo neka bude sretna i sve je opet u najboljem redu, svijet se i dalje okreće. Ne sjećam se da sam u 28 godina života od oca ikada dobila odgovor ne na neko pitanje, od izlazaka pa na dalje. 

Mama je bila ta koja je branila jer uvijek je svoju ljubav oprezno koristila, znala je da njen posao nije da me voli, nego da me odgoji, to što me voli je prirodno i ne iziskuje trud i muku i dosljednost, odgoj je već druga priča.

Danas sam majci zahvalna na samo jednoj stvari, na tome što me odgojila, po mom skromnom mišljenju i potpuno objektivnom, u savršenu osobu. No šalu na stranu, za sve što danas jesam ona je zaslužna jer toliko koliko sam sama donosila svoje odluke toliko me ona naučila kako ih donositi pa sam tako upravo ono što jesam jer me ona naučila kako da to postanem. Tu jednu stvar, taj odgoj, ipak ću pojasniti kako bi lakše shvatili o čemu pričam.

Zahvalna sam mami jer me naučila da kad nešto zaj... sama sam si kriva, nema izlika, nema opravdanja, nije kriv profesor, susjed, brat, prijateljica, samo ja i samo ja se moram nositi sa posljedicama. Onako kako si napravim tako će mi i biti. Zahvalna sam joj što mi je usadila tu odgovornost za svoje ponašanje i odluke koje donosim. Zahvalna sam joj i što je od mene napravila sposobnu ženu koja zna očistiti ribu, napacat meso i rastrančirat perad. Zahvalna sam joj što danas ne moram zvat električara kad mi pregori žarulja nego je mijenjam sama, što znam kako se odnositi prema invalidima i što nemam straha od životinja, zahvalna sam joj što u svakoj situaciji jasno i glasno kažem svoje mišljenje bez obzira sviđalo se to drugima ili ne. Zahvalna sam joj i na tome što me je podučila da ne trebam stajati sa peglom u rukama satima nego da se pegla ujutro odjeća koja mi je potrebna za taj dan, što me naučila kako pravilno objesiti veš o štrik i kako se slažu čarape. Zahvalna sam joj što mi je na početku osnovne škole objasnila što je menstruacija i što mi je o porodu i trudnoći pričala na način da to jedva čekam, a ne da se toga bojim i strepim od toga. Zahvalna sam joj što mi je o seksu rekla da ljudi pričaju i više nego što mislim i da uvijek držim do svog ugleda i više od svega zahvalna sam joj što mi je rekla da muškarac može ženu udariti samo jedan put, nakon toga on mora zaspati kad tad, a našu slabiju fizičku snagu da se nadoknaditi sa priručnim sredstvima koje imam u kući, samo trebam biti brza i precizna jer nakon prvog udarca će se probuditi. Zahvalna sam mami što mi je sa 16 godina dopustila da skočim sa padobranom, što me sa 14 pustila samu na vlak za Rijeku, što mi je omogućila da proputujem duž pola Europe i što je imala živaca za curicu koja je odbijala nositi rozu boju i ljeti hodala u martama na nogama. Zahvalna sam joj na svim dugačkim razgovorima i filozofijama kada bi u nečemu pogriješila koje sam tada mrzila, a danas ih shvaćam. Zahvalna sam joj što me prihvaća takvu kakva jesam, što ju vesele moje tetovaže i probušen nos, što ponosi se sa mojim odabirom duhovnosti i smatra me hrabrom i pametnom što odabrala sam fiziku kao svoje zvanje. 

Zahvalna sam mami što sam danas samostalna i odgovorna odrasla osoba koja se zna skrbiti sama o sebi. Nadam se da ću sa svojim djetetom jednog dana imati jednaku količinu strpljenja i živaca, jednako mnogo korisnih savjeta, upornosti i dosljednosti. Jednog dana nadam se da ću biti toliko dobra mama kao što je moja.

Slika prije koncerta Nightwisha u Zagrebu, da... Moja mama sluša Nightwish, a ne Ivu Robića.